Obilježavanje 28. septembra 1993. godine – Dana reafirmacije Bošnjaka i bosanskog jezika

Podsjećanje na 28. septembar 1993. – Dan reafirmacije Bošnjaka i bosanskog jezika

U sklopu obilježavanja 27. i 28. septembra 1993. godine – održavanje I Bošnjačkog Sabora, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca u Bosni i Hercegovini održalo je press konferenciju 28. septembra 2026. godine, na kojoj su se obratili predsjednik Vijeća prof.dr. Kasim Trnka, predsjednik Suda časti VKBI Avdo Hebib, jedan od članova Organizacionog odbora I Bošnjačkog Sabora i generalni sekretar VKBI Emir Zlatar.

Tokom 1993. godine trajala je najžešća agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu. U tim uvjetima, u okviru pregovaračkog procesa, ponuđen je najnepovoljniji prijedlog mirovnog plana za Bosnu i Hercegovinu. Plan ‟Owen – Stoltenbergˮ predviđao je definitivnu etničku podjelu kroz uspostavljanje triju nacionalnih republika, nestanak države Bosne i Hercegovine te uspostavljanje slabo povezane unije tih triju nacionalnih republika. U tim sudbonosnim okolnostima Vijeće Kongresa bosansko-muslimanskih intelektualaca, Preporod i Merhamet, zajedno s Islamskom zajednicom, sazivaju Prvi bošnjački sabor, koji je održan 27. i 28. septembra 1993. godine i na kojem je učešće uzelo gotovo 400 učesnika iz cijele Bosne i Hercegovine. Nakon dvodnevne rasprave donesene su tri sudbonosne odluke:

1. da se Skupštini Republike BiH predloži da odbije ovaj plan;
2. da se narodu vrati tradicionalno ime Bošnjaci;
3. da se jeziku kojim govore vrati naziv bosanski.

Od donošenja ovih sudbonosnih odluka, 28. septembar se obilježava u Bosni i Hercegovini, domovinskim zemljama i dijaspori kao Dan reafirmacije Bošnjaka i bosanskog jezika. Bošnjački narod je stari evropski autohtoni narod koji svoje ishodište crpi iz državnopravne tradicije srednjovjekovne bosanske države i kojem je zemlja Bosna historijska postojbina.

U kasnijim nepovoljnim historijskim okolnostima, sve do kraja prošlog vijeka, bio je izložen različitim opasnostima i osporavanjima, etničkom progonu i ratnim zločinima, uključujući i zločin genocida, sve do prijetnji istrebljenjem.

Zahvaljujući svojim vrijednostima i vitalnosti te sposobnosti i uvjerenju da žive u toleranciji s drugim i drugačijim, uspijevao je ostati i opstati. Ipak je to ostavilo traga na njegovoj zakašnjeloj nacionalnoj emancipaciji. Za razliku od drugih konstitutivnih naroda, ne uspijevaju kompletirati vlastite nacionalne institucije koje, uz javna ovlaštenja, brinu o identitetskim pitanjima u oblastima jezika, književnosti, historije, geografije, umjetnosti, očuvanja kulturnohistorijskog i prirodnog naslijeđa, tradicijskih vrijednosti i svojih vjerskih običaja, kroz resore obrazovanja, kulture, nauke.

Drugi bosanskohercegovački  narodi imaju svoje akademije nauka i umjetnosti, nacionalne matice i druge institucije kao javne ustanove. Kod Bošnjaka se Akademija uspostavlja kao nevladina organizacija civilnog društva, a svi drugi kapitalni projekti koji se odnose na identitetska pitanja provode se kroz udruženja građana bošnjačke provenijencije.  Tako je, naprimjer, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca preuzelo odgovornost za izradu višetomnog enciklopedijskog Rječnika bosanskog jezika – najsloženijeg i  najkompleksnijeg leksikografskog projekta u historiji naše domovine. U drugim civiliziranim zemljama ovakve poduhvate od nacionalnog i državnog značaja realiziraju veliki timovi državnih i javnih ustanova i specijaliziranih institucija s javnim ovlaštenjima. Isto je i s uspostavljanjem Matičnog društva bošnjačkih vijeća, kojim se prvi put uspostavlja institucionalna veza s ovlaštenim i relevantnim institucijama Bošnjaka u drugim zemljama koje štite njihova nacionalna  i identitetska prava.

Dan reafirmacije Bošnjaka i bosanskog jezika treba da bude povod i podsticaj da se nastave aktivnosti na realizaciji zadataka koji doprinose nacionalnoj afirmaciji temeljnih elemenata identiteta Bošnjaka, svakako ne ugrožavajući poziciju  pravo drugih naroda u ovim oblastima.

Funkcioneri javne vlasti na svim nivoima koji obavljaju ustavima predviđene pozicije za Bošnjake u tome imaju posebne obaveze i odgovornosti. Nažalost, neki od njih zaboravljaju na nacionalnu utemeljenost svojih pozicija. Obaveza ustavne ravnoteže u konzumiranju javnih funkcija često se remeti upravo na štetu Bošnjaka. Posebno brine očigledno nerazumijevanje bitnih razlika u pogledu ostvarivanja identitetskih pitanja i onoga što jeste uloga i funkcija državnih institucija koje imaju obavezu pružanja usluga svim građanima  državljanima. Neki u javnom prostoru, očigledno na štetu Bošnjaka, neopravdano konfrontiraju pojmove bosanstva i bošnjaštva i tako unose nepotrebne smutnje u pogledu nacionalne pripadnosti. Pojedinci se, nadati se, iz neznanja kolebaju u pogledu svoje pripadnosti bošnjačkom narodu.

Pošto je najveći broj identitetskih pitanja u našoj zemlji u nadležnosti nižih nivoa vlasti, trebalo bi uspostaviti efikasne mehanizme koordinacije kako bi se osigurala najbolja ujednačena rješenja.

Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca će, po svojoj vokaciji, i dalje insistirati na angažmanu i na rješavanju navedenih i drugih pitanja od značaja za afirmaciju bošnjačkog naroda i njegove ravnopravnosti  drugim narodima, posebno u oblasti ostvarivanja prava koja se odnose na temeljne elemente svog identiteta. Postojeće stanje u Bosni  i Hercegovini bošnjački narod stavlja u poziciju svojevrsnih ‟podstanaraˮ u vlastitoj domovini, gdje čini, po posljednjem Popisu stanovništva, više od polovine ukupnog stanovništva Bosne  i Hercegovine.

Na kraju press konferencije javnosti je predstavljena web stranica Matičnog društva bošnjačkog vijeća – prvog institucinalnog okupljanja Bošnjaka nakon Berlinskog kongresa iz 1878. godine. Web stranicu je predstavila magistrica Mersiha Babić. U narednom periodu Matično društvo će svoju komunikaciju obavljati putem svoje web stranice www.mdbv.ba