Ustavno i zakonsko pravo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, pa tako i muftijstva mostarskog, je da posjeduje vlastiti vakuf i njime autonomno upravlja

Posljednih dana Hrvatsko narodno kazalište Mostar (HNK) je putem medija pokrenulo kampanju protiv Islamske zajednice u BiH – muftijstva mostarskog, uzurpirajući prava koja vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini imaju u skladu sa Zakonom o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH (“Službeni glasnik BiH” broj 5/04) i Ustavom Bosne i Hercegovine, čiji je sastavni dio  Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama.

Grad Mostar postupa protivno odredbama Zakona o posebnoj zaštiti sakralnih objekata i prostora. U članu 2. ovog Zakona uređeno je da su sakralni prostori između ostalog i groblja, mezarja, bez ili sa pojedinačnim spomenicima i objektima u sklopu grobalja, turbeta i mauzoleji, stećci i druge vrste nekropola, te prostori i ambijentalne cjeline koje imaju sakralni značaj. Odredbama ovog Zakona uređene su i obaveze administrativnih organa kao što je Grad Mostar u pogledu prostora koji su pripadali sakralnim prostorima, kao što je i slučaj sa Lakišića vakufom u Mostaru. Postupanjem Grada Mostara u slučaju Lakišića vakufa i kampanji Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru krše se prava Islamske zajednica da posjeduje vlastiti vakuf i njime autonomno upravlja, kako mu to dozvoljava  i Zakon. Izuzev Zakona o posebnoj zaštiti sakralnih objekata i prostora,  na nivou Federacije BiH i Hercegovačko-neretvanskog kantona ne postoji Zakon o grobljima niti bilo koji drugi zakon koji uređuje pitanje sakralnih prostora. Prema tome, ograničavanje prava Islamske zajednice u pogledu prava za zaštiti Lakišića vakuf kao nekadašnji sakralni prostor nisu zasnovana na zakonu niti međunarodnim pravnim standardima.

Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH, pored toga što u sebi inkorporira odredbu člana 9. Evropske konvencije, razrađuje pravni položaj vjerskih zajednica u uređenju Bosne i Hercegovine. Prema ovom Zakonu propisano je – da crkve i vjerske zajednice posjeduju vlastitu imovinu i imovinska prava kojima slobodno raspolažu i upravljaju (član 12. stav 2.) i da država nema pravo miješati se u unutrašnju organizaciju i poslove crkava i vjerskih zajednica (član 14. stav 1. tačka 2.). Evropski sud za ljudska prava i Dom za ljudska prava za BiH, u svojoj praksi, potvrdili su da vjerske zajednice potpadaju pod opseg člana 9. Evropske konvencije, a pogotovo pitanje sakralnih prostora. Nadalje, Ustavom Islamske zajednice u BiH jasno se propisuje da djelatnosti u Islamskoj zajednici podliježu načelima zakonitosti države BiH. Prema tome, Islamska zajednica u BiH u svom najvišem normativnom aktu jasno definiše da su njeni akti u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine i da poštuje princip hijerahije pravnog poretaka BiH.

Stoga, problematiziranje donošenja vjerskih stavova (fetvi) ima sasvim drugu pozadinu i  može se kvalificirati islamofobijom. Sasvim je legitimna stvar nadležnih organa IZ u BIH, koje prozilaze iz Zakona, da donose svoje stavove – fetve – koje  nemaju nikakvu pravnu snagu u ustavno-pravnom poretku države i njenih administrativnih nivoa. Natpisima i objavama „da se odredbe šerijatskog prava  i ustava IZ BIH pokušajavu staviti iznad Ustava BiH i zakona“  dezavuiše se javnost sa stvarnih problema koje trebaju rješavati državne institucije – inspekcije, organi uprave i konačno nadležni sudovi,  a to je pitanje uzurpacija imovine Islamske zajednice u muftijstvu hercegovačkom od strane Grada Mostara i izgradnje HNK.

Nužno je odmah i bez odlaganja rješavanje pitanja imovine vjerskih zajednica i nelegalnog građenja u Gradu Mostaru vratiti u okvire ustavno pravnog poretka Bosne i Hercegovine. U suprotnom, ulazimo u anarhiju koja može imati nesagledive negativne posljedice, ne samo u Mostaru nego u cijeloj Bosni i Hercegovini.