U prepunoj sali VKBI održana promocija knjige “Iza horizonta – Bošnjačka emigracija prije 1941 godine” autora Faruka Bogućanina i Mahira Dizdara

U srijedu 30. jula 2025. godne u postorijama VKBI održana je promocija knjige “Iza horizonta – Bošnjačka emigracija prije 1941 godine” autora Faruka Bogućanina i Mahira Dizdara.

Pozdravne riječi uputio je predsjednik Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca pofesor Kasim Trnka, a promociju je otvorila i moderirala predsjedavauća Savjeta VKBI za historiju i promociju očuvanja kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa doc.dr Zilha Mastalić Košuta i viša naučna saradnica Instituta za istraživanje zločina Univerziteta u Sarajevu.

Moderatorica promocije Zilha Mastalić Košuta, između ostaloga istakla je kako je ova knjiga rezultat višegodišnjeg rada i istraživanja autora o Bošnjacima koji su u potrazi za boljim životom iz domovine odselili u daleki svijet – Ameriku, Kanadu, Australiju, Novi Zeland, u periodu od samog kraja 19. stoljeća do početka Drugog svjetskog rata, 1941. godine. Kroz lične priče, dokumente i arhivsku građu, knjiga prikazuje izazove s kojima su se susretali rani iseljenici– od sudbine prvih doseljenika i njihovog odlaska u daleki svijet, komplikovana putovanja koja su trajala i više sedmica na neuslovnim brodovima, dolazak u nove okolnosti i njihov težak rad u rudnicima, poljima šećerne trske, fabrikama, te do pokušaja očuvanja jezika, vjere i identiteta, pa sve do procesa asimilacije i suočavanja sa zaboravom. Naglasila je da je knjiga prepuna snažnih emocija i dirljivih priča o bošnjačkoj emigraciji koja nas nakon čitanja ostavlja duboko zamišljene s pitanjem da li treba napuštati svoju domovinu i da li se igdje možemo ljepše i bolje osjećati nego u svojoj domovini gdje jedino možemo sačuvati i identitet, kulturu i religiju. Na kraju je poželjela da ova knjiga ne bude samo štivo, već podsjetnik na važnost očuvanja identiteta, ma gdje god bili.

Knjigu su promovirali Ramiza Smajić i Elvir Resić. Profesorica Ramiza Smajić istakla je: “Još od poraza Osmanlija pod Bečom i početka deosmanizacije Balkana, evropske historiografije su ostavile na margini progone, pokrštavanja, ubistva i patnje bošnjačkih muhadžira. I tokom austrougarskog perioda se iseljava sa bosanskih prostora oko 150.000 muslimana, a austrougarska statistika ne bilježi ni pola od te cifre. Za zapadne zemlje to su bili ostaci društva „bolesnika na Bosforu“ i na imanja iseljenika odmah su naseljavani kolonisti. Stvarnost nam pokazuje da se u Bosni i Hercegovini najčešće ne poznaju temeljne činjenice demografske tematike, ne uzima se u obzir historijski kontekst, ili se prosto odbija spominjati historija, ne videći svrhu u njoj, a time i ne vodeći računa da se ona zato i ponavlja. Sjajno je što tamo „iza horizonta“ postoje autori koji su shvatili da iza svih brojki stoje Ljudi. Daleko od domovine bolje su shvatili šta znači imati korijene i porijeklo i koliko je važno da ostanu zapisi o tamošnjim Bošnjacima. Pozitivna razlika kod useljavanja u Ameriku, Novi Zeland, Australiju bila je evidencija kakvom se nisu mogle pohvaliti zemlje u kojima su se vodili Balkanski ratovi i Prvi svjetski. Pošto se vodila kontrola useljavanja, autori su se potrudili da u knjizi prilože grafikone sa brojevima i procentima useljavanja Bošnjaka prema regionu iz kojeg dolaze, pa se vidi da je najviše iz Hercegovine, potom Krajine, Kosova, Sandžaka. Putovanje do Amerike trajalo je u prvim iseljavanjima u prosjeku 42 dana, ali s uvođenjem parnih brodova smanjuju se putovanja na dvije do tri sedmice. Dalje statistike pokazuju da su se teže snalazili spočetka, radeći na teškim poslovima, umirali često u mlađim godinama, neoženjeni. O dostojnoj sahrani umrlih vodilo je računa Muslimansko potpomagajuće društvo Džemijetul Hajrije, pa su često na nadgrobnom spomeniku stajali inicijali Dž. H. sa polumjesecom i zvijezdom. Autori su se potrudili da saznamo sve o utemeljiteljima udruženja pa do izgleda njihovih bedževa, pojaseva i vrpci. Knjiga sadrži fotografije useljenika, njihove potpise, snimke karata za parobrod, slike iz rudnika, vinograda na kojima su doseljenici radili. Pošto ih je bilo iz raznih dijelova Evrope i Azije, može se ocijeniti koji narod je imao čvršći odnos prema zadržavanju kulturnog identiteta. Autori su jako dobro objasnili uvjete za održanje identiteta, od teritorijalne kompaktnosti, brojnosti zajednice i institucionalne organizacije, potom njegovanje jezika iz domovine, kulture i tradicije čiji se prisutnost i gubljenje mogu vrlo lahko pratiti po aktivnostima, od konzumiranja hrane do običaja, muzike, pogleda na svijet, ponašanja. Naposlijetku tu je i održavanje religijske posebnosti, a što je vezano i za kulturu i tradiciju. Zaključak je jedna zakonitost da „Svaka dobra integracija na kraju završi asimilacijom“, pa tako i preuzimanje religijskih ubjeđenja dominantne društvene grupacije na određenom doseljeničkom prostoru.”

Na promociji su se obratili i autori Faruk Bogućanin i Mahir Dizdar. Na kraju promocije autori su primjerke knjige poklonili prisutnoj publici.