Na komemoraciji Abdulahu Sidranu u Narodnom pozorištu u ime VKBI obratio se generalni sekretar Emir Zlatar

Uvažena porodico Sidran,

Poštovani prijatelji,

Akademska zajednica, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca i cijela Bosna ostalo je bez još jednog velikana, akademika, mislioca, književnika, pjesnika kojeg je narod Bosne neizmjerno volio, slušao, poštovao. Mi koji smo imali privilegiju i zadovoljstvo sarađivati s njim ostali smo bez dragog i brižnog prijatelja. Naša posljednja akcija u borbi za demokratsku i slobodnu Bosnu i Hercegovinu, kojoj je Avdo dao sebe, odvijala se kroz organizacije civilnog društva okupljenih oko Deklaracije o ustavnim i drugim reformama Bosne i Hercegovine na putu u Evropsku uniju i NATO. Abdulahovi savjeti, promišljanja i vizije utkane su u zajedničku borbu za našu domovinu – državu punih ljudskih prava i sloboda za sve njene narode I građane.

Institucije Bosne I Hercegovine, ni one državne a ni one niže, nisu položile ispit prema jednom od najvažnijih pjesnika, scenarista, dramaturga, književnika, mislioca našeg vremena. Abdulah Sidran je položio ispit prema svojoj voljenoj Bosni i prema svome bošnjačkom narodu kojem je s ponosom pripadao. Položio je i ispit prema svojoj porodici, za koju se do posljednjeg daha borio. Sidran će ostati fenomen, koji je ponikao iz svog naroda, nikada ga ne napuštajući i ne odvajajući se od njega, a njegov bosanski narod uzvraćao mu je poštovanjem, pažnjom i podrškom. Nadam se da neću pogriješiti ako kažem da je po ovom osnovu bio unikatan i vjerovatno najomiljeniji pjesnik svoga vremena. Javno je iskazivao I ukazivao na sve devijacije u društvu i na sebi svojstven način imao ulogu narodnog tribuna.

U ovim prilikama, gdje smo svi koji ćemo reći par riječi ograničeni vremenom, nije moguće citirati njegove misli, njegove pjesme, njegova opažanja, promišljanja, pa ćemo to ostaviti svakom pojedinačno – da se u vremenu koje je pred nama sjetimo I okoristimo o svim brilijantnim Avdinim djelima, riječima, uputama. Izdvojit ću jednu koju je često ponavljao: Takođe, danas mi svi znamo da je Bosna i Hercegovina podjeljena, a vjerujemo da nije! Možda i ovdje vjerovanje nadjača saznanje.

Institucijama vlasti, posebno lokalnim, kantonalnim i entitetskim ostaje obaveza da pomognu rješavanje, njemu važnog pitanja koje ga je godinama opterećavalo i koje nije za života uspio riješiti– stanovanja, pa koristim priliku da apelujem na funkcionere lokalnih, gradskih I kantonalnih vlasti da potvrde svoje riječi koje su u javnosti iskazali o Abdulahu Sidranu I riješe administrativne probleme njegovog stanovanja. Ne više njemu već njegovoj porodici.

Ostavio je jednu važnu zadužbinu, na kojoj je radio posljednjih godina svog života – instaliranje spomen sobe Abdulaha Sidrana, negdje u Centru Grada, gdje bi obavezno bio dio posvećen svim pisanim, tonskim i video djelima o stradanjima Bosne i Bošnjaka, a nazivao ju je logorologija. Od svih identiteta koje obilježavaju čovjeka, vjerovatno je najsnažniji identitet koji je obilježio Sidrana bio onaj sarajevski – o tome je mnogo govorio i pisao. Ostaje Fondacija Abdulah Sidran koja je utemeljena za njegova života, koju će voditi članovi porodice, pa evo prilike da se zajedno sa njima na dostojanstven način očuva djelo, sjećanje i misao Abdulaha Sidrana.

Dužan sam se zahvaliti onim institucijama I ustanovama koje su omogućile da mu se posljednje ovozemaljske želje ispune – mjesto ukopa u haremu Ferhadije džamije. Isticao je: “U Ferhadiji su ukopani svi ovi moji – Nedžad Ibrišimović, Ibrahim Ljubović, Alija Isaković – pa bi i ja volio leći sa njima, tu mi je nekako mjesto”.

Dragi I voljeni Avdo, želimo Ti svu milost Stvoritelja i vječni Mir-Selam koji je Tvoja tanana duša tražila tokom svoga zemaljskog života. Danas ćemo te ispratiti po običajima i vjeri naroda kojem si pripadao i ukopati u zemlju bosansku od koje si i potekao.

Poštovanoj Biji, Mirandi, Tariku i Amri upućujemo još jednom iskrene riječi saučešća u boli koja ostaje.

Mr.sc. Emir Zlatar

Generalni sekretar VKBI

Narodno pozorište u Sarajevu, 27. mart 2024 godine