U amfiteatru Fakulteta za kriminalistiku UNSA održana naučna Konferencija “1. Mart – Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine – izazovi i perspektive”

U organizaciji Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA, Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici i Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca 28. februara 2024. godine održana je naučna Konferencije “1. Mart – Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine – izazovi i perspektive”. Prije samog početka Konferencije održana je press konferencija na kojoj su se obratili Rektor UNSA Rifat Škrijelj, akademik Mirko Pejanović, potpredsjednik ANUBIH, profesorica Lada Sadiković ispred Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA, profesor Jusuf Duraković, Rektor Univerziteta u Zenici i Emir Zlatar, generalni sekretar Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca.

Uvodnim obraćanjima prisutne učesnike su pozdravili organizatori Konefercnije profesor Jasmin Ahić, dekan FKKSS, Rektor UNSA profesor Rifat Škrijelj, Rektor Univerziteta u Zenici profesor Jusuf Duraković i dr.sc. Vahid Karavelić u ime VKBI.

Konferenciju je moderirala Nerma Halilović-Kibrić sa FKKSS UNSA.

Konferencija je održana u okviru tri sesije. Prva je tematski bila posvećena 1. martu – Danu nezavisnosti BIH kao najznačajnijem datumu u modernoj historiji BIH. Izlaganja su iznijeli akademik Mirko Pejanović, akademik Ejup Ganić, profesor Ivo Komšić, Miro Lazović, profesorica Lada Sadiković, dekanesa Pravnog fakulteta u Zenici Larisa Velić, Aida Daguda ispred CPCD, Strajo Krsmanović, profesori Dževad Drino, Adnan Duraković, Enis Omerović i Ajdin Huseinspahić.

Druga sesija nosila je tematski naziv – Sigurnosni izazovi i prijetnje – 32 godine poslije koju je otvorio dekan FKKSS profesor Jasmin, potom dekan Fakulteta političkih nauka profesor Sead Turčalo, dr.sc. Vahid Karavelić, profesor Sakib Softić, ministar MUP Kantona Sarajevo Admir Katica, profesorica Edina Bećirević, te profesori Bakir Alispahić, Edita Hasković i magistar Kenan Hodžić.

Treća sesija posvećena je preporukama i zaključcima Konferencije na kojoj su se obratili emeritus profesor Kasim Trnka i mr.sc. Emir Zlatar, generalni sekretar VKBI.

Konferencija je obilovala novim pogledima, istraživanjima i svjedočenja, posebno članova Predsjedništva RBIH koji su bili direktni učesnici dešavanja koji su prethodili odluci o Referendumu, samom referendumu o nezavisnosti RBIH održanom 29.02. i 01.03. 1992. godine, kao i ratnom i postdeytonskom vremenu. Posebno su bila zanimljiva izlaganja posvećena geostrateškim i geopolitičkim izazovima koje obilježavaju vrijeme u kojem živimo a posebno ono koje je pred nama.

Konferenciji su prisustvovali savjetnik člana Predsjedništva BIH Denisa Bečirevića gosp. Mehmed Pargan, zamjenik gradonačelnice Sarajeva Samir Avdić, studenti UNSA, kao i brojni predstavnici drugih fakulteta UNSA i mediji.

Prezentiran je prijedlog Završnog dokumenta Konferencije – Preporuke i zaključci, na koje će učesnici u roku od sedam dana dostaviti svoje sugestije, te će se nakon toga izraditi konačna verzija završnog dokumenta Konferencije.

“Trideset i dvije godine od istorijskog datuma kada je Republika Bosna i Hercegovina izborila državnu nezavisnost i nakon toga stekla međunarodno priznanje sa ponosom ističemo da se taj proces odvijao striktno u skladu sa domaćim i međunarodnim pravom i da je imao puno demokratsko utemeljenje. Tada je gotovo dvije trećine građana na referendumu pod međunarodnim nadzorom pozitivno odgovorilo na pitanje: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive.

Nacionalistička vođstva susjednih etnocentrističkih država oružanom agresijom su odgovorila na ovaj čin državnog samoodređenja građana i naroda BiH. Cilj im je bio podjeliti i uništiti vjekovnu državu i zajednicu različitih naroda, religija i kultura koje su baštinile suživot i toleranciju. Nisu je uspjele uništiti ali su vojno i diplomatski nametnuli razarajući princip etničkih podjela. Svi tzv. mirovni planovi za BiH su predviđali nacionalne podjele. Ovu zamku nije izbjegao ni Mirovni sporazum iz Deytona. Za razliku od referendumskog pitanja ovaj sporazum polazi od kocepta tri konstitutivna naroda koji uspostavljaju vlast zajedno sa „ostalim“ narodima i građanima. U dosadašnjoj praksi provođenja Mirovnog sporazuma poremećen je i ovaj ustavni balans – dominira borba za vlast između pripadnika konstitutivnih naroda, dok su tzv. ostali diskriminirani i marginalizirani a građani su gotovo isključeni iz javnog političkog života.

Na ovim deformisanim osnovama uspostavljena je i odgovarajuća politička struktura nacionalnih stranaka koje obilato koriste ustavne privilegije rezervisane kao kolektivna nacionalna prava konstitutivnih naroda. Zbog toga se ove stranke grčevito opiru promjenama u ustavnom i političkom sistemu, prvenstveno onim koje proizlaze iz međunarodnopravne obaveze države Bosne i Hercegovine da izvrši šest presuda Evropskog suda za ljudska prava, počevši od presude Sejdić – Finci iz 2009 godine, do presude Kovačević iz 2023 godine, čiju pravosnažnost očekujemo. Vladajuće strukture deklarativno prihvataju ove presude kao i zahtjeve da se evropska pravna stečevina ugradi u naš pravni poredak, ali sve čine da do takvih promjena ne dođe. Poseban otpor pružaju vladajuće etno-političke stranke okupljene oko HDZ BIH kroz Hrvatski narodni savez i SNSD-a.

Stalno insistiranje na podjelama i zaokruživanju autarhičnih nacionalnih zajednica nadvija se kao realna opasnost za dalji ekonomski, društveni i politički razvoj naše zemlje. U političkoj realnosti uspostavljena je podjela na one koji otvoreno zagovaraju secesionizam, ističu da nema ništa od euro-atlanskog puta BiH i zagovaraju saradnju sa nedemokratskim i diktatorskim režimima i onih koji se nominalno zalažu za evropski put ali da u Evropu ponesu nacionalistički prtljag. Iako ove snage na medijskoj sceni gotovo dominiraju, većina građana, nevladinih organizacija i najveći dio akademske zajednice želi stabilnu i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu, zemlju zasnovanu na jednakim slobodama i pravima za sve građane, na temeljnim demokratskim vrijednostima i na euro-atlanskim integracijama.

Zahvaljujući promjenjenim geo-straškim i geo-političkim odnosima, a ne zaslugama domaćih vlasti, Evropska unija nudi realniju perspektivu za otvaranje pregovaračkog procesa u kojem će se domaći pravni poredak usklađivati sa demokratskom pravnom stečevinom Evropske unije. Zbog toga su snage očuvanja status-quo-a sve nervoznije i agresivnije. Zato se demokratske političke snage moraju, u ovom prelomnom periodu, fokusirati na:

1. Stvaranje pretpostavki da Bosna i Hercegovina bude država punih ljudskih, političkih, etničkih i vjerskih prava i sloboda, u kojoj je vladavina prava temeljni princip, čiji je društveni konsenzus baziran na antifašizmu, pluralizmu, demokratiji, sekularizmu, odgovornoj i transparentnoj vladavini, te odlučnoj borbi protiv sistemske korpucije i kriminala;
2. Da su neprihvatljive aktivnosti koje vode dodatnim etno-nacionalnim i teritorijalnim podjelama bh društva i države.  Dobro došli su svi prijedlozi i modeli koji su utemeljeni na evropskim demokratskim standardima i koji imaju za cilj unapređenje funkcionalnosti BiH i njenih instutucija.
3. Nakon usaglašenih stavova o promjenama Ustava BiH, reformu izbornog sistema temeljiti na savremenim demokratskim standardima i u skladu sa evropskim vrijednostima a protiv daljih etničkih podjela, uvažavajući izvršenje svih presuda Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda i Suda BiH.
4. Da se precizno definiše lista vitalnih nacionalnih interesa  naroda u Bosni i Hercegovini,  sa jasno definisanim mehanizmom njihove zaštite, u skladu sa presudama Evropskog suda za ljudska prava i mišljenjem Venecijanske komisije iz 2005. godine. Ovo pitanje može se riješiti posebnim zakonom na nivou Bosne I Hercegovine.
5. Da se jasno definišu odrebe o neprihvatljivosti i kažnjivosti negiranja zločina holokausta, genocida i drugih presuđenih zločina protiv čovječnosti I međunarodnog prava, ratnih zločina, glorifikovanja presuđenih ratnih zločinaca, kao i neprihvatljivosti vrijeđanja narodnih kolektiviteta kao genocidnih ili zločinačkih.
6. Osiguranje vladavine prava uspostavljanjem nezavisnog pravosuđa u skladu sa demokratskim standardima i sistemski osigurati bezpogovorno izvršavanje presuda bh i međunarodnih sudova.
7. Ustavom definirati mehanizme onemogućavanja blokada rada institucija Bosne i Hercegovine i vlasti na nižim nivoima.
8. Usaglasiti i ponuditi jasne principe i modele kojima će se harmonizirati nadležnosti, prava i obaveze predsjednika i potpredsjednika u oba entiteta, kao i nadležnosti i ulogu Doma naroda u FBIH i Vijeću naroda u RS, na simetričan način, uvažavajući istovjetna prava građana koji se ne izjašnjavaju kao konstituentni narodi (ostali), vodeći računa o mišljenju Venecijanske komisije.
9.  Zakon o državnoj imovini mora biti utemeljen na odlukama Ustavnog suda BiH u  kojem će se definisati vlasništvo države nad svojom imovinom, kao i uređivati prava i dužnosti nižih nivoa vlasti i javnih ustanova i preduzeća u korištenju i raspolaganju državnom imovinom.
10. Put Bosne i Hercegovine u članstvo NATO-a propisan je Zakonom o odbrani BiH i to  je obaveza svih institucija BiH.

Evropska komisija je krajnje reducirala listu zahtjeva koje BiH mora ispuniti da bi se otvorili pregovori o njenom pristupanju EU-integracijama. Nalazimo se u kritičnom period za ispunjenje ovih uslova. Domaće vlasti ne pokazuju dovoljno znanja, sposobnosti i iskrene želje da to ostvare. To najbolje govori o tome šta su njihovi stvarni prioriteti.

Bosna I Hercegovina, kao država krhke demokratije, koja svoje institucije i demokratski kapacitet još uvijek ostvaruje kroz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni I Hercegovini i njene anexe, za jedinog iskrenog i snažnog partnera ima upravo međunarodno pravo. U narednom periodu nužno je koristiti i u fokus staviti dokument Skupštine Vijeća Evrope – Rezoluciju broj 1513 iz 2006. godine, koja je od strane internacionalnih predstavnika potpuno nezasluženo i neopravdano “gurnuta” na margine tokom pregovaranja i usaglašavanja podrške Bosni I Hercegovini na njenom putu  u Evropsku Uniju i NATO.

Ova naučna konferencija se priključuje pritisku demokratske javnosti da se domaće vlasti bez odlaganja angažuju na ispunjavanju preostalih minimalnih zahtjeva za otvaranje pregovaračkog procesa za pristup Evropskoj uniji. Tražimo da EU istovremeno odredi i datum za početak pregovora čime bi se doprinijelo stabilnosti, ne samo Bosne i Hercegovine, nego i Zapadnog Balkana u cjelini.”

Sarajevo, 28.2.2024 godine