Održana promocija dokumentarnog filma “Stolac – grad inata” ispred Koštane bolnice u Stocu

U organizaciji Udruženja logoraša Stolac u večernjim satima 4. avgusta na platou ispred ratnog logora HVO-a u Koštanoj bolnici, obilježena je 30. godišnjica stradanja i progona Bošnjaka Stoca. Premijerno je prikazan dokumentarni film Stolac – grad inata.

Najveću podršku produkciji filma dali su Federalno ministarstvo socijalne politike i Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca. Vijeće je sredstva osiguralo putem Javnog poziva koje je provelo Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo.

Prije same premijere i promocije filma prisutnima su se obratili federalni ministar socijalne politike Nerin Dizdar, Almasa ispred Odbora za dijalog Memorijalnog centra Srebrenica Potočari i majki Srebrenice, Emir Zlatar ispred VKBI, profesor Jasmin Mujanović iz SAD, Štefica Galić i profesor Edim Šator kao producent filma i u ime Udruženja logoraša Stolac Amer Đulić, predsjednik Udruženja.

Predsjednik ovog udruženja i maloljetni logoraš Amer Đulić kazao je kako svake godine na ovaj dan kada je, kako je naveo, završeno etničko čišćenje Bošnjaka Stoca, organiziraju manifestaciju koja je posvećena žrtvama “Koštane bolnice”, ali i sjećanju na progon Bošnjaka Stoca u tome razdoblju.

– Trideset je godina od etničkog čišćenja Stoca, od dana kada je Stolac ostao bez 8.100 Bošnjaka, dana kada je taj narod završio u koncentracijskim logorima i progonstvu. Sjećanje je uvijek teško i bolno. Kao maloljetnik sam završio u ovome objektu i tada je Koštana bolnica bila tranzitni centar gdje su pripadnici HVO-a Vojne policije dovodili muškarce koji su kasnije deportirani prema logorima Dretelj, Gabela i Heliodrom – ustvrdio je.

Tada je, kako kaže Đulić, prvi put vidio smrt i osjetio ruke na sebi, a da se ne može odbraniti. Kroz Koštanu bolnicu je, napominje, prošlo petsto ljudi. Uradili smo film koji će putem svjedoka, dok su još uvijek živi, prikazati pravu istinu. Mnogi su umrli ali smo uspjeli naći nekoliko hrabrih ljudi koji su ispričali kako je to bilo. Ponosni smo kao udruženje što ćemo građanima Stoca pokloniti film koji će biti vodilja i opomena mlađim generacijama da se zlo nikada ne ponovi – zaključio je Đulić.

Dozvolite da uputim riječi poštovanja i divljenja članovima Udruženja logoraša Stolac, koji su proteklih nekoliko godina svima u Bosni i Hercegovini pokazali kako i na koji način se voli svoj zavičaj, prezentira kultura sjećanja i istovremeno grade mostovi za integraciju našeg društva – poručio je Emir Zlatar, generalni sekretar VKBI. U nastavku je poručio:

“O značaju i ulozi ovakvih projekata vama večeras prisutnima nije potrebno posebno govoriti, no želim istaći da ovi projekti i večerašnji film najviše mogu pomoći onima koji su počinili zločine nad civilnim bošnjačkim stanovništvom Stoca i Hercegovine u cjelini.  Istinska integracija, početak procesa normalizacije odnosa među ljudima u Stocu, ali i u Mostaru, Čapljini, Ljubuškom, Nevesinju, Gacku, Bileći, Trebinju moguć je tek po priznanju onih koji su zločine planirali i počinili. Kroatizacija dijela Hercegovine, kao i srbizacija prostora entiteta RS-a, koji su planirani i provedeni od strane režima Srbije i Hrvatske u periodu od 1991. do 1995. godine, a koji su svoje epiloge imali kroz presude suda Ujedinjenih nacija ICTY-a,  u Bosni i Hercegovini i danas se provode kroz političko djelovanje većinskih predstavnika hrvatskog i srpskog naroda. Žalosti činjenica da i pored presuda svjetskog suda u Hagu, nebrojenih dokaza, dokumenata, snimaka, svjedočenja i činjenica, i danas, 28 godina nakon okončanja međunarodnih oružanih sukoba i parafiranjem deytonskog mirovnog sporazuma, naši sugrađani ne odustaju od propalih politika. I pored svih ovih općepoznatih činjenica, ubijanja, progona, mučenja, omalovažavanja, poniženja preživjele žrtve zločina i logora u Stocu, kao i na mnogim drugim mjestima u Bosni i Hercegovini, posebno preživjele bošnjačke žrtve genocida u i oko Srebrenice jula 1995. godine, preživjele žrtve nikada nisu tražile osvetu. Nisu se svetile, niti tražile vraćanje istom mjerom onima koji su zločine počinili ili ih podržavali. I danas, kao i prethodnih 28 godina traže pravdu, traže pravičnu kaznu za one koje su zločine počinili. I to ne zbog sebe, jer su njihovi životi imitacija ljudskih života nakon preživljenih tortura, gubitaka i poniženja, već zarad generacije koja dolazi, da se nedaj Bože ne ponovi. Tu je skrivena snaga preživjelih porodica žrtava, protjeranih i prognanih. Zbog toga zločinci i žrtve nisu isti, i ne mogu imati isti status u našem društvu i Državi. Želim pozvati sve nivoe vlasti, posebno lokalnu vlast Grada Stoca, Hercegovačko-neretvanskog kantona, Vladu Federacije Bosne i Hercegovine i institucije Bosne i Hercegovine da snažnije podrže projekte poput ovih koje nude udruženja u Stocu. Podrška u prethodnom periodu je bila nedostatna, neučinkovita, nejasna i uveliko skromna. Ne mogu žrtve zločina biti taocima neprincipijelnih političkih dogovora u kantonu, Federaciji i Državi. Na ovim prostorima se iskazuju politički principi, strategija i prezentira dostojanstvo. Ne mogu krajevi koji su zamišljeni nekakvom Herceg – Bosnom biti žrtvovani zarad uspostave neke vlasti.

Poručujemo vlastima u Gradu Stocu, a posebno HNS-u da je najvažniji strateški politički interes prihvatiti vlastite greške, smoći snage i suočiti se sa pogrešnim politikama iz prošlosti, zatražiti oprost od žrtava, baštiniti svoje identitetske narodne vrijednosti ali ne na bazi potiranja drugih, i na tim osnovama krenuti naprijed. Samo taj put otvara perspektive svima nama, u svim našim mjestima i gradovima diljem naše domovine. Svi mi u životu pravimo greške, i jasno je da nema pojedinca ili kolektiva koji ne griješe, ali veličina kako pojedinca tako i kolektiva je u priznanju svojih grešaka. To mogu veliki i odgovorni, a želimo vjerovati da takvih ima diljem Hercegovine. Apelujem na Bošnjake sa ovih prostora koji su protjerani u periodu rata diljem svijeta, a koji to do sada nisu, da smognu snage i da se vrate. Koliko god nema sistemskih i adekvatnih rješenja ili podrške od strane predstavnika vlasti, naša generacija koja je branila Bosnu i Herceovinu, u suštini je genercija koja još uvijek mora podnositi žrtvu. A žrtva jeste vratiti se iz uređenih evropskih i svjetskih država, gdje već nove generacije naše djece stasavaju, u svoje rodne krajeve, uviđajući da neće imati podrške od vlasti, politike. Podstičem vas da o tome razmislite svjestan da imate nebrojeno mnogo opravdanih razloga da to ne učinite.”

Na koncu Zlatar je pozvao najistaknutije predstavnike bošnjačke inteligencije iz Stoca da se konačno okupe za isti sto i ponude strategiju razvoja hercegovačke regije. Postojeće stanje i odsustvo otvorenog dijaloga ne vodi ničemu.