Pristupiti procesu izmjene naziva entiteta u Bosni i Hercegovini i osigurati fizičku zaštitu preživjelih žrtava genocida koji žive u RS-u

I pored pravosnažnih odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da se 9. januar ne može obilježavati kao Dan entiteta Republika Srpska, koji je kao administrativno teritorijalna jedinica Bosne i Hercegovine prihvaćena 1995. godine potpisivanjem Deytonskog mirovnog sporazuma, institucije entiteta RS predvođene predsjednikom Miloradom Dodikom nastavljaju sa ovom nezakonitom praksom.

Nužno je podsjetiti bh javnost, koja nažalost djeluje ad hoc i temeljem dnevno-političkih dešavanja, na šest strateških ciljeva srpskog naroda koje je usvojila nezakonito i protivustavno uspostavljena Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini 12. maja 1992. godine:

1. Državno razgraničenje od druge dvije nacionalne zajednice,
2. Koridor između Semberije i Krajine,
3. Uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno eliminisanje Drine kao granice između srpskih država,
4. Uspostavljanje granice na rijekama Uni i Neretvi,
5. Podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i uspostavljanje u svakom od dijelova efektivne državne vlasti,
6. Izlaz Republike Srpske na more.

Na ovoj sjednici zločinac Ratko Mladić rekao je: “Prema tome, mi ne možemo očistiti, niti možemo imati rešeto da prosijemo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je … to neće … ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid”.

Nažalost rezultati ove politike žive u BiH te se u mirnodopskim uvjetima, uz nečinjenje međunarodnih predstavnika, i dalje razvijaju i provode. Entitetske vlasti RS-a obmanjuju javnost da se radi o REPUBLICI SRPSKOG NARODA  i tako stvaraju mistifikaciju i dezinfomiranje domaće i međunarodne javnosti.

Održavanjem svečane akademije povodom neustavnog dana entiteta RS 8. januara u Banja Luci kojoj su prisustvovali predstavnici Srpske pravoslavne crkve, zvaničnici Srbije i Crne Gore, pozicija i opozicija iz institucija entiteta RS, kao i predstavnici ambasade Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini, na kojoj je kulminacija dodjela priznanja entiteta RS-a predsjedniku Ruske Federacije Vladimiru Putinu, jasno i javno se određuje politika „srpskog sveta“ odnosno velikosrpskog državnog projekta. Tu više nema nikakve dileme. Geopolitički okvir je „ruski svet“.

Nezakonito obilježavanje nastavilo se 9. januara u Istočnom Sarajevu paramilitarnom paradom, policijskim čuvanjem spomen ploče presuđenom ratnom zločincu za genocid i zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava Ratku Mladiću te nizom izjava koje jasno iskazuju strateški pravac kretanja političkih srpskih elita iz Srbije i entiteta RS a koje su direktno uperene na međunarodno pravni subjektivitet države Bosne i Hercegovine.

Sve pobrojane aktivnosti odvijaju se pred očima predstavnika pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine, OHR-a, Evropske delegacije u BiH, diplomatskih predstavnika akreditovanih u BiH i naravno sveukupne bosansko-hercegovačke, regionalne, evropske i svjetske javnosti. Sve se javno odvija u srcu Jugoistočne Evrope, na granicama Evropske unije.

Konkretnih akcija, sankcija i zabrana po ovim pitanjima  nema. Sličnu šutnju i nedjelovanje imali smo kada je otpočela stravična i brutalna agresija na Repuliku Bosnu i Hercegovinu aprila 1992. godine od strane UN-a i Evropske zajednice.

Ako slučajno ima onih kojima nisu jasna ova dešavanja pozivamo ih da temeljito iščitaju dokumente i strateške ciljeve koji su doneseni 9. januara 1992. godine proglašavanjem Republike srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, kasnije „prekrštene“ u „Republika Srpska“. Ključna stvar je da teritorije sa većinskim srpskim narodom u BiH, kao i one koje su uz rijeku Drinu i u Posavini etnički očišćene najbrutalnijim i najsvirepijim likvidacijama, mučenjima, protjerivanjima i ubijanjima ne srpskog stanovništva po projekciji 9. januara 1992. godine, nisu u sastavu Bosne i Hercegovine već tzv Savezne Republike Jugoslavije – tada već jasno određene kao Velike Srbije. To što politički predstavnici hrvatskog naroda u BiH ali i R Hrvatske nikada nisu osporavali ovaj projekat leži u dogovorenom scenariju Milošević-Tuđman dogovoren u Karađorđevu marta 1991. godine.

Ovaj zločinački projekat protiv Bosne i Hercegovine i svih njenih građana, a posebno Bošnjaka, kojima je Bosna i Hercegovina jedina domovina, u mirnodopskim uvjetima se nastavlja realizirati i kao što svjedočimo proteklih decenija, projekat ne samo da nije zautavljen, već se sa manjim ili većim intenzitetom nastavlja.

Oni koji imaju mandate i mogućnost djelovanja da se ovaj projekat zaustavi a to ne čine, jasno stavljaju svim žrtvama genocida u BiH iz perioda 1992-1995. godine počinjenog od strane vojih i policijsih snaga entiteta RS kao i vojnih i paravojnih jedinica Srbije da se najteži oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući najteži oblik zločina – genocid, u mirnodopskim uvjetima mogu tolerirati i prihvatiti kao real političko stanje.

U vezi navednog, jasno je da svi oni kojima je Bosna i Hercegovina jedina domovina više ne treba da se protiv ovog zločinačkog ubijanja Bosne „bore“ saopćenjima i deklarativnim izjavama. Neophodne su konkretne akcije institucija BiH (gdje god je to moguće), civilnog društva, akademske zajednice, svih političkih predstavnika, medija i ukupne demokratske javnosti.

Od OHR-a i onih koji se nalaze u institucijama BiH, koje su inače već odavno postale taocima onih političkih snaga koje kontinuirano ruše i pokušavaju predstaviti Bosnu i Hercegovinu kao neodrživu i nemoguću državu, zahtjevamo:

• Definitivno je pravi trenutak, da u skladu sa redovnim ovlaštenjima iz Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini Visoki predstavnik krene u direktnu primjenu ustavnog instrumenta evropskog javnog poretka, a to je Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U Aneksu 4 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini u čl. 2(2) izričito se navodi, da je Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda direktno primjenljiva u Bosni i Hercegovini i ima prioritet nad svakim drugim pravom.
• Da Predsjedništvo Bosne i Hercegovine proglasi vanredno pravno stanje i obznani svojom rezolucijom (koju može donijeti većinom glasova) da se protiv Bosne i Hercegovine vodi otvoreni „hibridni“ nastavak rata te da o tome odmah izvjesti sve članice UN-a i Savjet sigurnosti UN-a, kao i rukovodstvo Evropske unije;
• Odmah i bez odlaganja zahtjevati od Visokog predstavnika i ambasadora PIC-a očitovanje o dešavanjima u BIH i pokušajima da se entitet RS predstavi kao teritorij srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, odnosno zasebna teritorijalna cjelina srpskog naroda;
• Odmah i bez odlaganja zahtjevati i pokrenuti procedure da se nazivi entiteta „Republika Srpska“ i „Federacija Bosne i Hercegovine“ preimenuju. Od svih subjekata i medija tražimo da se entiteti nazivaju „veći“ i „manji“ bh entitet, dok god se isti ne preimenuju ili obavi unutrašnja administrativna reorganizacija Bosne i Hercegovine kako je preporučeno Rezolucijom Vijeća Evrope broj 1513;
• Odmah i bez odlaganja opozvati ambasadora BiH u Srbiji i diplomatske odnose sa Srbijom svesti na minimalne uz pojašnjenje ambasadorima PIC-a zbog čega se to radi i tražiti od njih da o tome izvjeste svoje vlade sa prijedlogom da i one to isto urade, jer se ugožava mir i stabilnost u BiH;
• Institucije nadležne za vanjsku politiku BiH da odmah pozovu na razgovor ruskog ambasadora u BiH i upozore ga na djelovanje koje nije u skladu sa vladavinom prava i deytonskim mirovnim ugovorom;
• Promptno organizirati formacije koje će u RS-u obezbjeđivati preživjele žrtve genocida (povratnike – kako ih nazivamo već 27 godina) jer iznimno veliki broj učesnika u provođenju genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, zatim Prijedoru, Istočnoj Bosni, Istočnoj Hercegovini i drugdje, i dalje radi u policijskim, vojnim i drugim institucijama RS. Ove podatke provjeriti u Izvještaju o počinjenom genocidu u Srebrenici koji je usvojila Vlada RS-a pod rukovodstvom Dragana Čavića. Poimenično je utvrđen spisak od preko 25.000 osoba koje su na različite načine učestvovale u pripremi, izvršenju i provođenju genocida. U ovom kontekstu zahtijevati od međunarodnih snaga koje su prisutne u BiH da se ODMAH rasporede u mjesta i gradove u RS-u gdje žive preživjele žrtve genocida jer je njihova sigurnost ugrožena, a dešavanja iz perioda 1992-1995. godine, kao i retorika koja je prisutna, sasvim jasno predstavlja otvorenu prijetnju miru i sigurnosti – da se zločini mogu ponoviti, jer rezultati genocida i zločina protiv čovječnosti i dalje „žive“ u real-političkoj stvarnosti;

• Od svih subjekata u društevnom životu Bosne i Hercegovine tražimo da onemoguće djelovanje i predstavljanje predstavnika iz RS-a u institucijama BiH kao predstavnika „srpskih interesa“, jer oni to nisu, već su predstavnici svojih političkih stranaka u institucijama BiH a Ustav BiH i zakoni BiH jasno određuju njihove nadležnosti, zadatke i obaveze.

Upravni odbor

Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca