U Vijeću Kongresa bošnjačkih intelektualaca održana javna tribina sa Erolom Avdovićem

Javna tribina AMERIČKA POLITIKA NA ZAPADNOM BALKANU – POGLED IZ NEW YORKA čiji je uvodničar novinar i publicista Erola Avdović održana je u prostorijama VKBI. Javnu tribinu moderirao je generalni sekretar Vijeća mr.sci. Emir Zlatar.

Zbog neviđeno brutalnog rata u Ukrajini, Evropa je već proglašena „najopasnijim, najvrlelijim i najgorim mjestom na svijetu“. Nažalost, sve se to događa u ambijentu u kojem još nisu zarasle rane od posljednje runde balkanskih ratova s epicentrom u Bosni i Hercegovini, gdje se čak mogu čuti strašne, neprihvatljive i za svaku osudu – izjave, da je ono u Bosni (1992-1995) sve do genocida u Srebrenici – „bilo samo prvo poluvrjeme“?! U tom kontekstu je neshvatljiva svaka politika međunarodne zajednice na čelu sa SAD, koja zbog aktuelne promjene balansa snaga, kako to često biva u onome što nazivamo Bizmarkovom real-politikom, sada gura ili inspirira rješenja na štetu žrtve i ratom protiv Bosne – promjenjene etničke slike, rekao je Erol Avdović dugogodišnji novinar-dopisnik iz sjedišta UN-a u New York.

On je podsjetio, kako je upravo tvorac real-politike Otto Von Bizmark (ujedinitelj Njemačke države iz 19 stoljeća) govorio, da svaka dobra i realna evropska politika mora zagovarati „pravljenje dobrog deala (dogovora) s Rusima“; pa čak i na štetu drugih. A to je duh onih političkih dogovaranja, kojim se iza zatvorenih vrata rukovode izgleda i Amerikanci? Bijela kuća je naime priznala, kako – dok traju borbe na život i smrt Ukrajinaca koji žele osloboditi svoju zemlju od ruskog agresora – adminstracija u Washingtonu, ipak razgovara sa Moskvom i, bez obzira na teške riječi i optužbe za ratne zločine Putinove armade u Ukrajini.

PROMJENJENI AMERIČKI STAVOVI

Da li je, zato, pred Ukrajinom – neki novi „dejtonski dogovor“ i da li će Ukrajinci biti zaustavljeni u svom oslobodilačkom naletu ove 2023. godine kao Bosanci 1995. ostaje tek da se vidi. No, svjedoci smo da  američki stavovi o Ukrajini intezivno evouliraju – od 24. februara 2021. kada je krenula brutalna i ničim izazvana ruska agresija na Ukrajinu  i kada je Putin mislio da će za pet dana skršiti otpor Kijeva, ali i kada su američki obavještajci predviđali da će Ukrajina pasti „za 72 sata“, pa sada imamo kontinuiranu isporuku apsolutno najmodernijeg američkog oružja Ukrajini.

NEKI NOVI NATO I NOVA EVROPA

Ovo je „proxy war“ (delegirani rat) Rusije i SAD preko Ukrajine, rekao je Avdović. Napomenuo je, da je Poljska postala najveća „američka oružana baza“ u Evropi, te da su baltičke i zemlje Istočne Evrope, članice nekadašnjeg Varšavskog pakta, kad je Ukrajina u pitanju – „ sada bolji NATO saveznici od tradicionalnih evropskih zemalja Francuske i Njemačke.“

„U tom kontekstu ponajviše treba sagledati aktuelnu američku politiku prema Balkanu i Bosni i Hercegovini. Na terenu dolazi do taktičkih diplomatskih varijacija, ali strategija ostaje ista – da se razbije Rusija, kao što je to u oktobru rekao šef Pentagona, general Loyd Austin. I sve što se na Balkanu radi podpada ponajviše pod taj kontekst iako je zvanični narativ odbrana slobode, ljudskih prava i demokratije, što je dakako također cilj, ali stvari ipak treba razvrstati. Tu su i dvije američke škole mišljenja oko rješavanja rusko-ukrajinskog svijeta: prva, Georga Friedmana, tvorca strateške agencije STRATFOR, koji zbog rata u Ukrajini ponajviše predviđa raspad Ruske Federacije i kolaps tzv. „ruskog svijeta“. I druga, umjerenija, koju recimo zastupa Thomas Friedman, kolumnista New York Timesa. Čini se da je ovoj drugoj doktrini, bliža Bidenova administracija – da Rusiji ne treba nanijeti totalni poraz, jer bi to moglo imati i nuklearne konsekvence, ili situaciju u kojoj bi nuklearni arsenal pao u ruke nedržavnih, nekontrolisanih aktera s nepredvidljivom i moguće terorističkom agendom.“

KRAJ RUSKOG I SRPSKOG SVIJETA

Otuda je američka politika na Balkanu i posebno u Bosni i Hercegovini „donekle nervozna“ i puna popuštanja (appeasment – umirivanja) onih najradikalnijih antibosanskih elemenata, koji su čak uvezani s Putinovom Rusijom kao što je to Milorad Dodik i njegov, u mnogo čemu – očiti politički stomišljenik kada je BiH u pitanju. 

„I to ostaje razlog za zabrinutost i zbog toga što mnogi američki dipolomati – kao „izvođaći radova“ na terenu pokazuju kako žele samo brzi – gotovo oportunistički uspjeh u BiH, čak i na Kosovu, unatoč što se njihovi metodi, pa ni filozofija vrijednosti ne podudara sa onim demokratskim i slobodarskim tradicijama koje javno (public diplomacy) u kontinuitetu zastupa Washington,“ kaže Avdović. Dodaje, da osim  što BiH više nije vprioritet, već je, kako je to Avdović rekao, pozivajući se na visoki diplomatski izvor (bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko) „BiH odavno na 25 ili 25 mjestu na ljestvici prioriteta u Washingtonu“. Ujedno, prateći američku akciju, jasno je da je BiH i žrva regionalnih prioriteta, jer je očigledno kako je Amerikancima prije svega – na vrhu liste – prvo otpetljavanje kosovskog čvora i uzajamno priznanje Beograda i Prištine.  

Nakon uvodnog obrćanja otvorila se diskusija u kojoj su učestvovavli prisutni na tribini.

Sarajevo, 4. januar 2023. godine