Obraćanje profesora Enesa Pelidije na svečanoj Akademiji VKBI 22. decembra 2022. godine

Poštovane ekselencije, eminencije, dame i gospodo,

Zadovoljstvo mi je i čast da ponovo poslije tri decenije mogu da govorim o Kongresu bosanskomuslimanskih intelektualaca održanog 22. decembra 1992. godine. Zadovoljstvo je tim veće što se ovaj značajan jubilej obilježava u Vijećnici jednom od simbola ne samo Sarajeva, nego i Bosne i Hercegovine. U kraćoj interpretaciji dat ću osvrt na dan održanja Kongresa, prije 30 godina. Bosanskohercegovački intelektualci  u odsutnom trenutku historije u opasnosti sveopćeg uništenja nužno i neizbježno sjedinili su se sa narodom. To je potvrdilo i brojno prisustvo istaknutih naučnih i javnih radnika: akademika, profesora Univerziteta, liječnika, inžinjera, ekonomista, istaknutih privrednika, književnika, teologa, prosvjetnih radnika i poslenika na svim poljima ljudske djelatnosti. 22. 12. 1992. godine u Holidey Inn -u.

Svjesni stanja i trenutka u kome se našla naša država Republika Bosna i Hercegovina, te suočeni sa agresijom i strašnim zločinom  nad svojim narodom, na ovom Kongresu su kazali čemu stvarno teže i šta hoće, gdje je naše mjesto u svijetu, Evropi i Bosni i Hercegovini, među narodima i državama. Posebno su se osvrnuli na životnu dramu u sadašnjosti i mogućoj perspektivi budućnosti. Na ovom Kongresu jedinstva i otpora nisu isticane eventualne razlike u gledanjima, jer bi to bilo beskorisno i štetno pred imperativom borbe za biološko i duhovno održanje. Nije bilo više vremena za akademske diskusije i javne rasprave  koje bi vodile u oklijevanje i tupile oštricu otpora u odbrani ukupnog nacionalnog bića, pa čak i golog života. Na Kongresu je ukazano na položaj bh Muslimana, kako su se u tom trenutku službeno zvali, u zajedničkoj domovini, na ključna pitanja administrativno-političkog, kulturnog i prosvjetnog  života, kao i ekonomsko-tehnološkog razvoja. Time su ispisivao testament  za naraštaje koji dolaze, za njihovu izvjesniju budućnost. Svjesni da na ovom Kongresu ne mogu dati odgovore na sva pitanja koja stoje pred njima, pokušali su da daju odgovor na pitanja oko kojih se nisu ni sa kim i ni po koju cijenu ne može pogađati. 

Bosanski Muslimani svoji su na svome u svojoj domovini i ne žele nikuda iz nje da idu. Isto tako, ne sporimo pravo  ni drugim bh narodima , koji stoljećima žive na na ovim prostorima da je Republika Bosna i Hercegovina njihova domovina. Bosanski Muslimani  ne žele ničiju posebnu, pa ni islamsku državu, kako nam agresori, a i neki nedobronamjerni  nazovi „prijatelji,“ direktno i indirektno podmeću. Mi samo želimo pravnu demokratsku državu uz prihvatanje svih međunarodnih priznatih prava i sloboda, uz uvažavanje regionalnih posebnosti i oblika zasnovanih na geografskim, kulturnim, privrednim, etničkim osobenostima. I samo ono što želimo drugima, želimo i za sebe.

Agresija koja se u zadnjoj deceniji 20. stoljeća vodila na tlu Republike Bosne i Hercegovine bila je prijetnja i uvreda za civilizaciju. Kada se ubijaju ljudi, onda reaguju rodoljubljive snage i nagon  samoodržanja; kada se ljudi tjeraju u izbjeglištvo sa svojih ognjišta, onda se povređuju prava čovjeka i naroda; kada se ruše džamije – vrijeđaju se prvenstveno vjerska, ali i demokratska osjećanja i slobode; genocid budi antifašistički otpor i zgražanje; ugrožavanje glađu i hladnoćom  – izaziva nagon za održavanjem i podstiče socijalne reflekse zaštite; nasilje nad djecom ne može se mjeriti nikakvom ljudskom reakcijom; kada nam ruše kulturno-historijske spomenike – oni žele da nam zatru svaki trag postojanja; kada nam otimaju domovinu i nameću svoju vlast terorom – to je ne samo iskušenje patriotizma nego i spasavanje golog ognjišta i glave.

U proteklih 100 godina Bošnjaci su u raznim prilikama i okolnostima kao 1878., 1908. 1918. kao i u Drugom svjetskom ratu  imali velika raseljavanja i fizičko uništenje u kome je nestao najveći dio najvitalnijeg i najumnijeg naroda. Kao i u prethodnom periodu, izražena je nada da će i u ovom ratu bh Muslimani preživjeti i suditi zločincima, a zavedenim oprostiti kada rat stane. Bošnjaci u miru žele život dostojan civilizovanog naroda i jedino nikada neće zaboraviti bestijalne zločine nad nezaštićenim ljudima. Na kraju je istaknuto: kao i u minulim stoljećima, bit će mjesta za sve koji su ostali daleko od zločina i koji žele živjeti ravnopravno u multukulturnoj, multikonfesionalnoj i multinacionalnoj državi  Bosni i Hercegovini.

Zatim se prisutnima obratilo više ličnosti u ime institucija koje predstavljaju. Iza pozdravnih govora podnesena su četiri (4) referata i 16 priloga, gdje je  izraženo jedinstvo bosanskomuslimanske inteligencije i naroda nad kojim se vrši agresija i genocid, uz ostvarivanje perspektive svestranoga političkog, kulturnog, ekonomskog i socijalnor razvoja Republike Bosne i Hercegovine nakon rata. Na kraju je donesena Rezolucija Kongresa bosanskomuslimanskih  intelektualaca koja se sastojala od 16 tačaka. U tački 5. Rezolucije je odluka o formiranju Vijeća Kongresa bosanskomuslimansskih intelektualaca. U kratkim crtama dat je historijat bošnjačkog naroda i njegovoj pripadnosti Bosni i Hercegovini kao matičnoj domovini, naglašena je i teritorijalna cjelovitost Bosne i Hercegovine  kao međunarodno priznate države i članice UN, te osuđena agresija na ovu zemlju i njeno stanovništvo.

Istog dana  formirano je Vijeće Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca. U poslijepodnevnim satima izabran je izvršni odbor od 15 članova. Na prvoj održanoj sjednici IO održanoj 24. 12. 1992. godine za prvog predsjednika izabran je Alija Isaković a za potpredsjdnika profesor Kasim Begić.

Održavanje Kongresa i njegove odluke imale su veliki pozitivni odjek među braniocima  i svim patriotima naše domovine. I danas VKBI ima značajno mjesto i ulogu u nuđenju bitnih odluka ne samo za Bošnjake, nego i Bosnu i Hercegovinu.

U proteklih 30 godina predsjednici VKBI bili su: Alija Isaković, Nedžad Kurto, Atif Purivatra, Sabira Hadžović, Hasan Muratović. Sada je na tom mjestu emeritus prof. dr. Nedžad Mulabegović.

VKBI bilo je i ostalo nestranačko udruženje, ali u svom sastavu koje danas broji više od 200 članova imamo članova svih ideoloških profilacija i svjetonadzora i po tome je ovo udruženje unikatno.

emeritus prof.dr. Enes Pelidija