Saopćenje za javnost VKBI o odlukama Visokog predstavnika

U kontekstu donesenih odluka o izmjenama i dopunama Ustava FBIH i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine od strane Visokog predstavnika g. Christiana Schmidta, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca Bosne I Hercegovine (VKBI), kao najbrojnija i najrelevatnija organizacija civilnog društva iz reda akademske zajednice u Bosni i Hercegovini ima obavezu obratiti se domaćoj i međunarodnoj javnosti.

VKBI je sa gotovo svim značajnim organizacijama civilnog društva u Bosni I Hercegovini, potpisnik Deklaracije o ustavnim I drugim reformama BiH na putu u EU I NATO (www.deklaracijabih.com). Kroz Vijeće ove Deklaracije usaglašen je prijedlog koji deblokira procese popune delegata u Dom naroda FBIH, izbora predsjednika/potpresjednika FBIH I sudija Ustavnog suda FBIH. Inače, ovaj prijedlog od strane organizacija civilnog društva upravo urađen po pozivu g. Šmidta prilikom susreta koji su se odvijali u prethodnih nekoliko mjeseci. Nažalost finalni susret sa g. Šmidtom nikada do donošenja svojih odluka 02.10.2022. godine nije realiziran.

Dijelovi odluke OHR-a koji se tiču modaliteta koji su definirani kao mehanizmi deblokade izbora delegata u Dom naroda, izbora rukovodstva FBIH i sudija Ustavnog i Vrhovnog suda FBIH su svakako prihvatljivi i zaslužuju podršku. Model koji je primjenio OHR razlikuju se od modela koje su NGO ponudile kao mehanizme deblokade procesa u FBIH, ali po ovim pitanjima, za koja smo smatrali da se moraju rješiti od strane OHR jer to ne žele domaće vlasti (koje su nezakonito uzurpirale vlast u FBIH), nemamo primjedbi.   Ove mjere niti jedan politički subjekat iz BiH, civilni sektor, akademska zajednica, upravne organizacije niti bilo ko drugi u FBIH (jer se odnose samo na Federaciju BiH) ne može osporavati niti može dati bilo kakav argumentovan prigovor. Smatramo da se na ovome OHR trebao i morao zaustaviti.

Međutim, u donesenim odlukama imaju dodatne mjere, koje izlaze izvan okvira deblokada, a odnose se na proširenje broja delegate koji se biraju u Dom naroda. U obrazloženju odluke OHR-a po ovom, ključnom suštinskom, a ne objektivno potrebnom pitanju kojim se rješavaju deblokade u FBIH, nema nikakvo obrazloženje, objašnjenje, jasna i utemeljena argumentacija. Ne ulazeći u neobjašnjivost razloga da se povećanjem broja delegata dodatno opterećuje Budžet FBIH za troškove političkih funkcionera, ne samo za plaće I poreze na plaće, već I na troškove njihovog smještaja, hrane, dodatka za odvojeni život, uvećanje troškova održavanja sjednica Doma naroda I drugih administrativnio funkcionerskih troškova za dodatna 23 funkcionera (povećanje je za više od 1/3 od dosadašnjeg broja), što naravno ide na štetu građana FBIH, ostali smo uskraćeni zašto se broj delegata povećava?

Obzirom da će se broj delegata po Odluci OHR-a određivati po postojećoj formuli od strane CIK, sasvim je jasno da će se dominanto povećati broj delegata po etničkom principu iz onih kantona gdje su većinske određene etničke skupine. Osim toga primjenjuje se Popis iz 2013 godine a ne iz 1991. Godine što može dovesti do zaključka da je Anrx VII deytonskog sporazuma u potpunosti inplementiran.

Dakle gdje su Bošnjaci većina povećaće se broj bošnjačkih delegata, gdje su Hrvati većina broj hrvatskih delegata I sl. Zašto je ovo uradio OHR? Da li odgovor da tražimo u izjavama premijera Vlade Hrvatske g. Plenkovića, kako je to njegova zasluga? Na ovo pitanje odgovor jedino može dati Visoki predstavnik.

Umjesto integrativnih procesa u bh društvu, za koje OHR ima mandat, posegnulo se za dodatnim cementiranjem političkih etničkih teritorija u FBIH. Nije nevažno napomenuti da su etničke čiste teritorije u FBIH, kao I cijeloj BIH, proizvod agresije I genocida iz prethodnog rata. Na ovim temeljima uspostavljene su I izborne jedinice nakon deytonskog sporazuma. Očekivanja demokratske javnosti bila su da OHR djeluje u pravcu otklanjanja posljedica etničkog čišćenja I rezultata genocida, barem kroz omogućavanje integracije bh društva kroz izborne procese kao jedino demokratsko načelo koje omogućava demokratske promjene I procese. Umjesto inkulzivnih i demokratskih procesa OHR je pravac na ovaj način usmjerio prema dodatnoj etničkoj segregaciji.

Drugi problem povećanja broja delegate jeste što se na ovaj način direktno krše pravila izbornog procesa neposrednih izbora, jer su političke stranke u izborni proces ušle sastavljanjem (multi)etničkih listi po Zakonu koji je važio na dan objave izbora u BIH, a što se odnosi i na broj etničkih delegata koji će se birati u Dom naroda jer sve političke stranke su znale da nakon direktnih slijede posredni izbori za Dom naroda Parlamenta FBIH.

Usaglašeni prijedlog NGO, koji je i prijedlog VKBI, a koji je upućen OHR-u, ni na koji način nije podrazumijevao promjenu broja delegate jer smo svjesni da bi takva promjena, a prema postojećim formulama CIKBIH išla u prilog dodatne etničke segregacije I slabljenje evropskih demokratskih stečevina pa samim tim I euro-atlanskog puta BIH. Istovremeno bile bi opravdane primjedbe, na koje mi sada ukazujemo da se mijenjaju pravila tokom započetog izbornog procesa. Koliko nam je poznato ovo je prva ovakva odluka OHR od njegove uspostave u BIH koja je u koliziji sa procesima integracije, demokratizacije I evropskog puta BIH kao države punih ljudskih pava I sloboda.

Ovo saopćenje ima ulogu da, bez obzira što NGO nemaju mogućnost mijenjanja odluka OHR-a kao niti bilo koja druga organizacija u BIH, bh javnosti pojasni procese koji su se dešavali u pregovorima sa OHR, u dobroj vjeri I namjeri.

Žalimo što je kredibilitet OHR-a u bh, ali i evropskoj demokratskoj javnosti doveden u pitanje njegovim vlastitim djelovanjem. Nakon ovakve odluke teško je očekivati da će se procesi izmjene ustavne strukture BiH pa samim tim i Izbornog zakona BiH odvijati u pravcu koji zahtjevaju provedbu presuda Evropskog suda za ljudska prava. Dodatna etnička segregacija u izbornom procesu u FBIH podignuta je na još višu ljestvicu.

Nadamo se prilici da direktne odgovore dobijemo od g. Schmidta jer je dijelom donesene odluke obeshrabio buduće napore svih onih organizacija i pojedinaca koji su vjerovali da Evropska Konvencija o ljudskim pravima i slobodama ima zaista prednost nad svim drugim pravima.