U BKC Tuzla održana javna tribina “Veče sa Sidranom i Jahićem – o bosanskom jeziku, književnosti i još ponešto o Bosni”

U plavom salonu Bosanskog kulturnog centra u Tuzli održana je javna tribina„Veče sa Sidranom i Jahićem – o bosanskom jeziku, književnosti i oš ponešto o Bosni“. Učesnici tribine su akademici Abdulah Sidran i Dževad Jahić, te generalni sekretar VKBI mr.sc. Emir Zlatar.

Uvodnu riječ dao je predsjednik Regionalnog odbora VKBI Tuzla prof.dr. Elmir Jahić.

Akademici Sidran i Jahić istakli su značaj jezika i književnosti, kao temeljnih elemenata identiteta bošnjačkog naroda ali i oblikovanju jedinstvene kluturno povijesne cjeline u okviru bosanskohercegovačke književnosti i njenom značaju. Bogatstvo našeg jezika i književnosti, koja je na nevjerovatan način predstavila autohtoni bosanski jezik, zasigurno je jedna od rijetkih bogatstava koja našu državu i njen narod sigurno postavlja na jednak piedastal sa drugim evropskim narodima.

Poseban akcent stvaljen je na anticivilizacijske pokušaje zabrane bosanskog jezika od strane institucija entiteta RS, sa jasnom porukom da su takvi pokušaji nemogući i potpuno beskorisni. Zabrana i negiranje bosanskog jezika koje provodi entiet RS nisu usmjereni na sam jezik kao takav, jer je jasno da sa naučne lingvističke nauke nije moguće „zabraniti“ jezik, već se tu radi o primitivnim intencijama usmjerenim na rušenje i negiranje historisjke zemlje Bosne, države Bosne i Hercegovine, kao unikatne zemlje koja baštini različitost kao svoje bogatstvo.

Akademik jahić upoznao je prisutnu publiku sa izradom višetomnog Rječnika bosanskog jezika čiji je autor, ističući značaj tog djela sa naučnog, istraživačkog, kulturnog, historijskog i svakako lingvističkog i književnog značaja.

Na javnoj tribini jasno je istaknuto da predstavnici vlasti, gotovo na svim nivoima, nemaju nikakvu strategiju, ali izgleda ni spoznaju o važnosti jezika i književnosti u razvoju i očuvanju bh društva i države. Ovaj problem posebno je uočen na nivou institucija države BiH i entiteta, gdje funkcioneri gotovo da uopće ne pridaju značaj ovim pitanjima. Da li je riječ o neznanju, nerazumijevanju ili nedovoljnoj svjesti o sebi i svome narodu kao unikatnoj kulturno-historijkoj zbilji, postaje nebitno jer posljedice sa kojima se suočavamo su gotovo katastrofalne.

Prepuna sala BKC Tuzla šalje jasan znak kompletnoj bh javnosti da građani uvažavaju i stoje uz svoje akademske vertikale, za razliku od vladajućih elita, što je jasan pokazatelj da je zrelost i svijest kod „bosanskog čovjeka“ o svojoj identitetskoj unikatnosti na mnogo većem nivou od onih koji upravljaju državnim resursima.