Zaključci Udruženja HNS protivni su postojećem pravnom poretku BiH i pravosnažnim presudama Evropskog suda za ljudska prava

Pokušaj Udruženja Hrvatskog narodnog sabora (HNS) da se nametne kao politička institucija koja može propisivati model funkcioniranja države Bosne i Hercegovine dovodi do konfuzije i dezinformiranja građana. Većina stavova koje HNS producira i javno predstavlja su sporni, sa proizvoljnim interpretacijama pravnih i političkih činjenica i u suprotnosti su sa postojećim pravnim poretkom BiH i

pravosnažnim presudama Evropskog suda za ljudska prava.

HNS razgovore oko reforme Izbornog zakona BiH pokušava predstaviti kao razgovore između Bošnjaka i Hrvata ili, drugim riječima, između tzv. “bošnjačkih stanaka” i “hrvatskih stranaka”, namećući tako jedan neprihvatljiv stav u demokratskom svijetu, naime, obmanu da stranke predstavljaju narode. HNS, primarno, obmanjuje hrvatski narod u BiH krivotvoreći osnovne činjenice o političkom poretku u Bosni i Hercegovini, proizvoljno naglašava konsocijaciju u kojoj bi tek hrvatski narod bio obespravljen. Neiskreno zastupajući “interes Hrvata” Čović i HNS, ustvari, zastupaju svoje lične i interese uske grupe ljudi, dok se hrvatski narod masovno iseljava iz BiH. Čovićev HNS skriva i potpuno ignoriše činjenicu da se razgovori oko izmjena Ustava BiH i Izbornog zakona vode na osnovu međunarodne obaveze BiH koje proizilaze iz presuda  Evropskog suda za ljudska prava. Pokušaj HNS-a da svojim narativom pregovore predstavi kao rješavanje nacionalističkih želja HNS-a i HDZ-a je osuđen na neuspjeh.

Presude Evropskog suda za ljudska prava odbacuju svaku vrstu diskriminacije i ograničavanje sloboda građana, te je s njima potpuno nespojivo i kontradiktorno insistiranje na tzv. “legitimnom predstavljanju naroda”. U tom kontekstu, Čović i njegova udruga HNS otvoreno obmanjuju bosanskohercegovačku javnost, s deklarativnim djelovanjem u “ime hrvatskog naroda”. Neprimjerno je u savremenom demokratskom društvu nametati etničko porijeklo ili etničke oznake kao kriterij uređenja multietničke političke zajednice u kojoj će navodno “pravi predstavnici naroda” ili tzv. “legitimni predstavnici” u ime naroda vladati u pluralnom kontekstu.

Neprihvatljivo je u civiliziranom okruženju govoriti s prijetnjom ili uz ultimatum kako to pokušavaju Čović i njegovi saradnici, podsjećajući, da ako ne bude izmijenjen Izborni zakon po njihovim željama, onda neće biti ni izbora u oktobru 2022. godine. To je nedopustiv i neprihvatljiv način komuniciranja. Niko ne može na taj način da se komunikativno odnosi prema sagovornicima u društvenom kontekstu. To samo govori na kojem nivou je Udruženje HNS i koliko su skrenuli s puta evropskih vrijednosti i demokratskih principa. Nažalost, Čović je postao saradnik Dodika na zajedničkom putu napuštanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i podrivanja suvereniteta BiH, a to je dio šire koordinirane aktivnosti iza koje stoje beogradske i zagrebačke velikodržavne politike.

Cilj Čovićevog HNS-a je stvaranje federalne jedinice s hrvatskim predznakom na teritoriju Bosne i Hercegovine. Može se reći da je HNS udruženje građana koje pokušava doći do institucionalizacije političke forme jedne neformalne grupe građana, odnosno postepeno uspostavljanje skrivene Herceg-Bosne koja se skriva iza njega, a čemu služi sva mašinerija HNS. Oni predlažu konsocijaciju i federalizaciju u Bosni i Hercegovini. Pritom, federalizacija je očigledno zamišljena kao “unija tri etničke republike” koje će onda vrlo lahko dovesti do naracije o disoluciji! Nužno je pojasniti da u Bosni i Hercegovini ne postoje etničke teritorije bilo kojeg naroda, niti ustavni modeli po kojima se mogu praviti takve teritorije. Uz to, grupe građana koje ne pripadaju ni jednoj od  tri najbrojnije etnije, a  istovremeno ne spadaju u grupe manjina, ostaju uskraćeni za svoja prava kao građani BiH.

Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca ostaje vjerno idealima i vrijednostima evropskog demokratskog svijeta i zalaže se za dijalog ravnopravnih sagovornika kojima je stalo do postizanja dogovora o krucijalnim pitanjima zajedničkog života bošnjačkog i hrvatskog, i svakako, i srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, bez obzira što pojedine političko-tajkunske oligarhije pokušavaju predstaviti odnose “među narodima” kao konfliktne. Samo država punih ljudskih prava i sloboda, svakoga bosanskohercegovačkog čovjeka, građanina BiH, osigurava punu slobodu, ravopravnost i jednakost svima na svakom dijelu teritorije Bosne i Hercegovine.

Sarajevo, 21.02.2022. godine