

Informacija o imenovanju mandatara za sastav Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i usvajanja Plana reformi BiH koji će se dostaviti u sjedište NATO-a u Brisel, na jučerašnjoj sjednici Predsjedništva BiH, pozitivan je znak da je u BiH moguć kompromis oko ključnih političkih pitanja koja imaju dugoročne posljedice po budućnost Bosne i Hercegovine, svih njenih građana, naroda, oba entiteta i Brčko Distrikta. Ostaje žal što je ovaj komrpomis ipak uslijedio nakon posjete najznačajnijih ambasadora zemalja zapadne Evrope i SAD Predsjedništvu BiH (što znači i odgovarajućeg političkog „pritiska“), i što nije došao kao isključivi dogovor članova Predsjedništva BiH. Ostaće, za sada, nejasno zašto je član Predsjedništva BIH Milorad Dodik ove procese kočio više od godinu dana, ali i salva kritika od ministra Mirka Šarovića što je „proces“ otkočen jer je u prethodnih pet godina upravo ministar Šarović istinski radio svoj posao kao državni ministar BiH, dakle u korist svih građana BiH i oba entiteta.
Press konferencije i stavovi iz dijelova opozicije iz RS, potpuno su anahroni i retrogradni, i jeftini su populizam koji se plasira isključivo srpskom narodu u RS. Neodrživo je i žalosno što sve stranke iz RS, kako SNSD i njihovi saveznici, tako i SDS i PDP i njihovi saveznici, konstantno entitet RS tretiraju kao entitet samo srpskog naroda /jer on ni de jure ni de facto to nije/, i čemu toliko jeftino populističko „srbovanje“, na pitanjima koja su istinski izvan dometa jednog entiteta i samo jednog naroda iz BiH.
Pitanja implementacije izbornih rezultata a posebno euroatlanski put Bosne i Hercegovine su dugoročna strateška pitanja koja su važna za cijelu Državu i sve njene građane, za demokratizaciju našeg društva i države. Euro-atlanske integracije ne trebaju biti, a suštinski i nisu, pitanje dnevne politike, pa ni mandatne politike u okviru jednog ili dva izborna ciklusa. Jasno je da etno-nacionalni princip /koji je Deytonskim Ustavom BiH određen/ prevaziđen i da je u suprotnosti sa temeljnim demokratskim vrijednostima EU, ali isto tako postalo je jasno da EU ili preciznije rečeno najuticnije države EU ne insistiraju i ne poduzimaju ništa da se ove stvari mijenjaju u BiH.
Kocipirana parlamentarna većina na nivou BiH ima jako puno različitih početnih pozicija u strateškim pitanjima u kojima se ne slažu, ali treba biti objektivan i jasno istaći da zadugo u BiH neće biti takve parlamentarne većine na nivou BiH koja će imati konsenzus o temeljnim pitanjima kao što su karakter rata u BiH 1991-1995. godine, koncepta konzumacije temeljnih ljudskih prava i sloboda /građanina/ nad konzumacijom kolektivnih etničkih prava, jedinstvene nacionalne bh istorije, vladavine prava u kontekstu prihvatanja i poštivanja presuda haških sudova, Evropskog suda za ljudska prava, implemetcaije Ustavnog i Suda BiH itd.
U kontekstu naprijed navedenog VKBI smatra da je pitanje svih pitanja, integracija bosansko-hercegovačkog društva, pa potom i države i njenih institucija, te je svaki unutrašnji konsenzus iznimno bitan i značajan za ukupnu budućnost svih državljana Bosne i Hercegovine.
Iskustva iz postdeytonskog perioda ali i višestoljetne povijesti Bosne, upućuju nas da su za nas u BiH, sve narode i građane, najzačajniji unutrašnji konsenzusi i dogovori, i oni su preduslov za sve eventualne međunarodne saveze, prije svega EU i NATO. Bez unutrašnjeg dogovora nije moguć, a vjerovatno je i besmislen, bilo koji integrativni proces u kojem je BiH jedna od strana.
Jučerašnjim dogovorom i odlukama Predsjedništva BiH niti je bilo koja politička stranka, vladajuća ili opoziciona, niti bilo koji politički lider, pozicioni ili opozicioni, dobio ili izgubio, ali je vrlo vjerovatno i moguće da Bosna i Hercegovina u svojoj ukupnosti i svoj svojoj različitosti, može krenuti naprijed. Jasno malim koracima, ali ipak naprijed.
U tom smislu kao skupina odgovornih ljudi okupljenih kroz VKBI imamo odgovornost ohrabriti pozitivne procese, za koje smatramo da mogu biti pozitivne za sve nas koji smo životno vezani za Bosnu i Hercegovinu i njenu budućnost.