U prostorijama Vijeća 7 oktobra 2021 godine održana je Javna tribina “Uloga i položaj učitelja/ica u Bosni i Hercegovini u periodu od 1945. do 1951. g.” čiji je uvodničar bila gđa Min Kujović, a moderator uvažena Mevlida Serdarević.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, u periodu od 1945- do 1951. godine u Bosni i Hercegovini su se odvijale velike društvene promjene koje su nastupile uspostavljanjem nove vlasti pod upravom Kopmunističke partije Jugoslavije. Ove su promjene za veliki dio pripadnika bosasnkohercegovačkog društva bile izrazito zahtjevne , a u predavanju se osvrćemo samo na one promjena kojima su bili izloženi učitelji i učiteljice. Već tokom ratnih godina (1943-1945) na oslobođenim teritorijama i prvih poratnih (19451951) u cijeloj Bosni i Hercegovini pod okriljem Komunističke partije Jugoslavije otvarane su narodne /državne škole, i organizirani analfabetski tečajevi za opismenjavanje odraslih,. U svim historijskim prilikama, kako u vrijeme mira tako i u vrijeme rata, oni koji su osvojili vlast dobro su znali da škole nije samo mjesto gdje se stiče znanje nego je ona i izrazito odgojna ustanova. Zbog toga su predstavnici nove vlasti otvarali samo narodne/državne škole u kojima su mogli sami donositi nastavne planove i programe, a prosvjetni kadar je trebao provoditi nastavnu politiku koko oni odluče. Međutim, učitelji i učiteljice su bili nepripremljeni za novonastale nastavne zadatke u osnovnom školstvu kao i za nove društveno-političke aktivnosti.
Ove su se se aktivnosti naročito odnosile na učitelje i učiteljice koji su radili u seoskim školama, jer su trebali da učestvuju u svim radnim akcijama, organizacijama i društvima u sredini u kojoj je bila škola u koju su dekretom bili raspoređeni na rad. Bili su nepripremljeni, pa i neuki i za provođenje novih oblika patriotskog usmjerenja mladih, koje je podrazumijevalo razvijanje bratstva i jedinstva i tumačenje novih socijalističkih ideja i naročito za odvračanje od vjere i odlazaka u vjerske objekte, kako djece tako i njihovih roditelja. Zato su za stručno obrazovanje i ideološko uzdizanje učitelja i učiteljica komunističke vlasti redovno organizirali različite seminare i konferencije na kojima su od predstavnika vlasti, prosvjetnih inspektora i različitih predavača dobivali upute za nove nastavne metode i naročito za novi pedagoški rad i ideološke ciljeve socijalističke države. Konferencije su organizirane za prosvjetne radnike srednjih i osnovnih škola, a oni su bili obavezni da na njima aktivno učestvuju, odnosno da svojim referatima i diskusijama pokažu koliko su sposobni za nove pedagoške zadatke. Organizovana je čitava mreža školskih inspektora koji su redovno obilazili škole, pratili rad učitelja, kako onaj redovni u učionici tako još više njegove društven-politike aktivnosti i o tome redovno u Ministarstvo prosvjete NRBiH dostavljali izvještaj. Uvidom u neke od tih izvještaja saznajemo da je većina učitelja/učiteljica dobro obavljala svoj posao, ali na drugoj strani bilo je i onih koji nisu bili zadovoljni sredinom u kojoj su radili, ili mještani nisu bili zadovoljni njihovim radom i ponašanjem. U predavanju se osvrćemo i na različite probleme na koje su nailazili, kao što su: opterećenost velikim brojem đaka, udaljenost škole, bojkot učitelja od strane seljana ako nisu bili zadovoljni njegovom vjerskom ili nacionalnom pripadnosti i sl.