Par riječi o Vijeću Kongresa bošnjačkih intelektualaca

Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca osnovano je u najturbulentnijem periodu odbrane Bosne i Hercegovine 22. decembra 1992. godine, u opkoljenom Sarajevu u kongresnoj sali hotela Holiday Inn, na inicijativu intelektualaca i tadašnjeg državnog rukovodstva Republike Bosne i Hercegovine, pod nazivom Vijeće Kongresa bosansko-muslimanskih intelektualaca. Rat i genocid nad Muslimanima od strane srpsko-crnogorskih agresora, odbrana zemlje i perspektiva budućeg razvoja Muslimana i države Bosne i Hercegovine, odredili su sadržaj skupa bosansko-muslimanskih intelektualaca. Osnovni cilj Kongresa bio je izražavanje jedinstva bosansko-muslimanske inteligencije i naroda nad kojim se vrše brutalna agresija i genocid, uz istodobno otvaranje perspektive svestranoga duhovnog, političkog i ekonomskog razvoja Muslimana i države Bosne i Hercegovine, nakon rata.

Osnivačkoj skupštini prethodio je rad Organizacionog odbora Kongresa za čijega je predsjednika izabran prof.dr. Enes Pelidija, a za generalnog sekretara mr Husnija Kamberović. Organizacioni odbor svoju prvu sjednicu održao je 26. novembra 1992. i od tada je kontinuirano zasjedao do početka rada Kongresa tj. osnivačke Skupštine, održavši ukupno 23 plenarne sjednice. U Organizacionom odboru djelovale su četiri komisije: Komisija za organizaciona pitanja (predsjednik mr.sci. Avdo Hebib); Komisija za teme (predsjednik prof.dr. Avdo Sućeska); Komisija za medije (predsjednik Selim Arnaut) i Komisija za redakciju Rezolucije (predsjednik prof.dr. Atif Purivatra).

Osnivačkoj skupštini Vijeća prisustvovalo je više od 800 delegata iz reda najeminentnijih intelektualaca, privrednika, kulturnih djelatnika, državnih funkcionera, kao i brojnih gostiju iz svih vjerskih zajednica, funkcionera Republike BiH iz svih naroda. Osnivačkom skupštinom predsjedavao je profesor Enes Pelidija. Značajnu materijalnu pomoć u pripremi i održavanju Kongresa Organizacionom odboru pružilo je više sarajevskih bosanskomuslimanskih privrednika, tehničke poslove obavila je grupa sarajevske omladine.

Ratni Kongres bosanskomuslimanskih intelektualaca, koji je održan 22. decembra 1992. godine u hotelu Holiday Inn u Sarajevu, okupio je više od 800 učesnika, uposlenika kulturnoga, javnoga, političkoga i privrednog života.

U ime Organizacionog odbora Kongres je otvorio dr. Enes Pelidija, koji je u uvodnome obraćanju naznačio ciljeve ovoga skupa. „Ovo treba da bude Kongres jedinstva i otpora muslimanskoga naroda, borbe za biološko i duhovno održanje našega naroda“ – naglasio je dr. Pelidija. Na ovome Kongresu, istakao je: „ispisuje se testament za budućnost našega naroda i naše države“.

U budućoj slobodnoj i demokratskoj Bosni i Hercegovini  bit će mjesta za sve koji su ostali po strani od zločina. Muslimanski intelektualci Bosnu i Hercegovinu vide kao multikulturnu, multietničku i multikonfesionalnu zajednicu u kojoj nikom neće biti tijesno. Jasna je poruka da muslimanski intelektualci žele pravnu, demokratsku i modernu državu u kojoj će se uvažavati nacinalno, vjersko i ljudsko osjećanje svih naroda Bosne i Hercegovine.

U Radno predsjedništvo Kongresa izabrani su: prof.dr. Alija Isaković, mr Avdo Hebib, prof.dr Enes Pelidija, prof. dr Faruk Konjhodžić, akademik prof.dr. Avdo Sućeska, prof.dr Almasa Šaćirbegović, doc.dr Enes Karić, prof.dr Zulejha Riđanović i prof.dr Nedžad Kurto.

Kongres su pozdravili brojni gosti. Među prvima ovome se skupu obratio predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, izražavajući zadovoljstvo ovim impozantnim susretom bosanskomulimanskih intelektualaca bez obzira na njihovu političku idejnu opredjeljenost, istakavši kako bi – da je kojim slučajem referendum na ovome skupu – „poručio svijetu i Evropi da smo evropski narod, i to poseban evropski narod, narod koji se nalazi na velikoj granici i razmeđu svjetova, narod sa ogromnim historiskim iskustvom i ogromnim historiskim patnjama. Posljednjih sto godina označili su nekoliko velikih“narodnih zbjegova“- 1878, 1908, 1918. godine. Te godine označavaju velike seobe Muslimana. Otišao je najvitalniji dio naroda, pa naš narod liči na „obrano mlijeko“, velike seobe i raseljavanja otplovila su njegov najvitalniji i najumniji dio. Uprkos takvim tragedijama preživjeli smo i dočekali da se okupi pamet muslimanskog naroda. Učinili smo sve da izbjegnemo rat. Eksperimentalno smo dokazali da se ovaj rat nije mogao izbjeći, bez obzira na ogromnu spremnost na kompromise. Zato, s ovoga mjesta, pozivam na čvrstu odlučnost da izađemo nakraj s nevoljama i spasima narod. Uprkos svemu, mi ćemo opstati, preživjeti, suditi krvnicima i oprostiti zavedenim kada, ako Bog da, u ovome nametnutom ratu pobijedimo“.

Ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi R BiH dr. Nikola Kovač je, pozdravljajući prisutne „s nadom i vjerom da će se Kongres zalagati za vrijednosti koje je potvrdila historija i savremenost“, istakao značaj kulture i kulturnoga zajedništva i naglasio da „u teškim vremenima krize savjesti i jačanja rušilačkih snaga, razum i vjera, istina i pravda, bili su uvijek oruđe intelektualaca“.

Enver Čaušević, predsjednik Udruženja novinara BiH, želeći uspjeh Kongresu, govorio je o teškom položaju novinara u ovom ratu, posebno novinara iz reda bosanskih Muslimana koji su, konstatira Čaušević, „bili u najgorem položaju, jer samo njima nije dozvoljen izlazak iz Sarajeva, samo oni nemaju pravo na slobodno izvještavanje i istinu“.

Kongres su pozdravili i mnogi drugi gosti: Mile Akmadžić, predsjednik Vlade R BiH, Miro Lasić, član Predsjedništva BiH, Suljo Efendić, u ime privrednika, Omer Behmen (SDA), Ivan Lovrenović (PEN centar), Zdenko Lešić (Udruženje književnika), Enver Čaušević (Udruženje novinara), Hasan Sućeska (ULUBiH), Jusuf Ramić, predsjednik Mešihata IZ BiH, Mato Zovkić, u ime Vrhbosanske nadbiskupije, Franjo Topić (HKD Napredak) i drugi.

Na Kongresu su pročitana četiri referata i 16 priloga, a bilo je i više učesnika u raspravi. Referati su imali:

• dr. Mustafa Imamović: Osnovne historiske naznake bosanskomuslimanskog nacionalnog identiteta,
• dr. Muhsin Rizvić: Perspektive kulturnog i društvenog razvoja bosnanskih Muslimana,
• Halid Čaušević: Pokušaj viđenja neposredne budućnosti Muslimana u Bosni i Hercegovini,
• Fikret Muslimović: Rezultati i problemi odbrane Republike Bosne i Hercegovine.

Priloge su na Kongresu pročitali: prof.dr. Enver Imamović, akademik prof.dr. Arif Tanović, prof.dr. Muhamed Nezirović, prof.dr Hajrudin Numić, doc.dr Senahid Halilović, Mujo Kafedžić, doc.dr Smail Čekić, prof.dr. Ismet Dautbašić, prof.dr. Kasim Begić, dr Mehmed Kanatardžić, dr. Uzeir Bavčić, prof.dr. Munib Maglajlić, Hadžem Hajdarević, dr. Enes Kujundžić i Mirsad Tokača.

U diskusiji su sudjelovali: Avdo Čampara, mr Azra Begić, Jasmina Musabegović, Azra Smajović, Muharem Fetahagić, Mirsad Delimustafić, prof.dr Hasan Hamzagić, Ajša Zahirović, prof.dr Rasim Muminović, Selim Bajramović i drugi.

Iz aktivnosti Vijeća, uz presudan značaj i ulogu tadašnjeg rukovodstva BZK Preporoda, proistekla je organizacija prvog Bošnjačkog sabora  koji je održan 27. i 28. septembra 1993. godine u hotelu Holiday Inn u Sarajevu. Drugog dana održavanja Sabora 28. septembra 1993. godine, donesena je Deklaracija kojom se vratilo staro narodno ime matičnom narodu Bosne – Bošnjak.

Od tada Vijeće nosi naziv Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca.

Vijeće je bilo nosilac organizacije i II Bošnjačkog Sabora koji je održan u Sarajevu 18. jula 1994. godine. Na drugom Bošnjačkom Saboru donesen je zaključak kojim se VKBI ovlastio da u budućnosti, a prema potrebama, ima obavezu i pravo inicirati i organizirati buduće Bošnjačke Sabore.

Nakon potpisivanja Deytonskog mirovnog sporazuma, decembra 1995. godine, bilo je pokušaja i inicijativa da se održi Treći Bošnjački sabor, ali ova inicijacija nije realizirana.

Od 2002. godine Vijeće je registrirano kod Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama BIH, te u kontinuitetu svoje akte usklađuje sa Zakonom. Prijem članova u Vijeće odobrava Upravni odbor Vijeća. Od 2002. godine organi VKBI su predsjednik, generalni sekretar, Upravni odbor, Nadzorni odbor i Sud časti. VKBI ima svoje regionalne odbore u Hercegovini, Tuzli, Bosanskoj krajini, Srednjem podrinju i dr. Statutom Vijeća definirano je da “Udruženje ima ulogu i položaj nacionalne bošnjačke organizacije, bošnjačkog vijeća, koje djeluje u Bosni i Hercegovini, u skladu sa Statutom i Zakonom o udruženjima i fondacijama BiH”.

Od 2024. godine kao zaseban organizacioni oblik djeluje Ured VKBI – Matično društvo bošnjačkih vijeća, što predstavlja prvo institucionalno okupljanje bošnjačkih vijeća i organizacija sa prostora bivše Jugoslavije – Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Slovenije, Kosova, kao i SAD, Kanade i Austrije.

Predsjednici Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, od njegovog osnivanja 1992. godine do danas, bili su:

Alija Isaković, od 27. decembra 1992. do 14. februara 1994. godine

Prof.dr. Nedžad Kurto od 14.02.1994. do 8.05.1995. godine

Prof.dr. Atif Purivatra, od 08.05.1995. do 11. septembra 2001. godine,

Prof.dr. Sabira Hadžović, od 11. septembra 2001. do 22. decembra 2007. godine,

Prof.dr. Hasan Muratović, od 22. decembra 2007. do 19. februara 2008. godine,

Prof.dr. Nedžad Mulabegović, od 19. februara 2008. godine do 28. novembra 2024.

emeritus prof.dr. Kasim Trnka, od 28. novembra 2024. godine – 27. novembra 2029. godine

Vijeće je, uz ostale društvene organizacije bošnjačke provenijencije i uz podršku funkcionera iz tadašnjih organa Republike Bosne i Hercegovine, bilo nosilac organizacionih aktivnosti održavanja I Bošnjakog Sabora, koji je održan u opkoljenom Sarajevu 27. i 28. septembra 1992. godine, na kojem je između ostalog, donesena Deklaracija o vraćanju nacionalnog imena naroda – Bošnjaci i bosanskom jeziku. Od tada Vijeće nosi naziv Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca. Vijeće je bilo nosilac organizacije i II Bošnjačkog Sabora koji je održan u Sarajevu 18. jula 1994. godine. Na drugom Bošnjačkom Saboru donesen je zaključak kojim se Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca ovlašćuje da u budućnosti, a prema potrebama i procjenama, ima obavezu i pravo inicirati i organizirati buduće Bošnjačke Sabore.

U periodu 1993. i 1994. godine, organizirane su i uspostavljene i društveno-intelektualne organizacije srpskog i hrvatskog naroda, Hrvatsko narodno vijeće Bosne i Hercegovine i Srpsko građansko vijeće – Pokret za ravnopravnost. Ove organizacije zajednički su djelovale na očuvanju multietičnosti Bosne i Hercegovine, kao države ravnopravnih naroda i građana, i sve do danas stoje na stanovištu temeljnih principa na kojima je moderna Bosna i Hercegovina izgrađena – ZAVNOBIH-a i Referenduma o nezavisnosti BiH od 28.02 i 01.03. 1992. godine. Zajednički ciljevi su iskazivanje narodnih, kulturno-vjerskih različitosti naših naroda kao najvećeg bogatstva koju naša Domovina ima, ali i kao paradigma današnje EU.

Fokus društvenog aktiviteta Vijeća, od osnivanja do danas, jeste integracija bh društva koje je razoreno agresijom na BiH iz perioda 1992-1995. godine i fokusiranje čovjeka-građanina kao nosioca temeljnih ljudskih prava i sloboda, uz apsolutno poštivanje nacionalnih, vjerskih i kulturnih prava naroda i nacionalnih manjina. Svakako, uloga Vijeća, kao nacionalne organizacije, jeste promocija i zaokruživanje bitnih elemenata bošnjačkog nacionalnog identiteta.

Tokom više od 32 godina i rada Vijeća, tačnije od 4.9.1993. godine do danas, održano je gotovo 600 javnih tribina, gdje su učesnici bili najznačajnije ličnosti iz političkog, kulturnog, privrednog, javnog i akademskog života Bosne i Hercegovine. Sa javnih tribina upućivane su konkretne mjere, prijedlozi i aktivnosti nosiocima vlasti na svim nivoima u BiH. Jasno, Vijeće je imalo i korektivnu ulogu, iznošenjem kritika na postupke vladajućih elita za koje je cjenilo da nisu u interesu građana, države Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda. Inicijative, stavovi i prijedlozi Vijeća prihvatani su i uobličavani kao stavovi organa i institucija države Bosne i Hercegovine.

U prethodnom periodu Vijeće je objavilo i izdalo više od 200 knjiga, naučnih djela, i podržalo niz kapitalnih izdavačkih projekata čiji su autori bili članovi, kao i ne članovi  Vijeća. U vijeću je uspostavljena biblioteka sa više od 2000 naslova, koje mogu koristiti članovi, studenti i drugi zainteresirani građani.

U organe Vijeća, od osnivanja do danas, ne mogu se birati predsjednici političkih stranaka, čime je Vijeće na jasan način napravilo distancu između političkog i društvenog djelovanja. Ova odredba ugrađena i u Statut VKBI. Vijeće je uvijek bilo korektivni faktor, prije svega bošnjačkim i pro-bosanskim političkim snagama, što je u određenim periodima imalo i refleksiju u smislu neadekvatne finansijske podrške radu i aktivnostima Vijeća.

Tokom perioda 1992-2002. godine Vijeće je imalo status društva od posebnog interesa za Republiku Bosnu i Hercegovinu, te je na taj način imalo ulogu savjetodavne civilne organizacije državno-političkom rukovodstvu Bosne i Hercegovine, obzirom da je u svom članstvu imalo najistaknutije članove iz reda akademske zajednice BiH iz reda bošnjačkog naroda. Nije bilo gotovo niti jednog pitanja koje je imalo širi društveni i državotvorni značaj, a da Vijeće nije bilo konsultirano po tim pitanjia. Nije nevažno napomenuti da su članovima Vijeća bili: rah. Alija Isaković, rah. Atif Purivatra, rah. Kasim Begić, rah. Alija Izetbegović, rah. Nedžad Kurto, rah. Nijaz Duraković, rah. Ćazim Sadiković, rah. Mustafa Imamović, rah. akademik Muhamed Filipović, rah. akademik Seid Huković, rah. Mersad Berber, rah. Hasan Muratović, rah. Nedžad Ibrišimović, rah. Safet Isović, rah. Sabira Hadžović, pok David Kamhi, arh Abdulah Sidran, rah. akademik Dževad Jahić, rah. Dževad Karahasan, rah. Hadžem Hajdarević i mnogi drugi. I danas su u VKBI prisutni najeminentniji članovi akademske zajednice iz oblasti društvenih i humanističkih nauka.

Počasni članovi Vijeća su Nijaz Hastor, Hajriz Brčvak, Diego Arria, Kristijan Švarc Šiling, kao i preminuli Tilman Zulh.

Kao najznačajniju društvenu aktivnost u periodu 1998-2002. godine bitno je istaći apelaciju koje je Vijeće, zajedno sa SGV, HNV i Krug 99, pripremilo a koja je putem Predsjedništva BiH (rah. Alija Izetbegović) podnijeta po pitanju ravnopravnosti naroda na cijelom teritoriju BiH, po kome je presuđeno i naloženo od strane Ustavnog suda BiH usklađivanje Ustava RS sa Ustavom BiH, čime se u pravnom smislu ostvarila ravnopravnost svih naroda na cijelom teritoriju BiH. Nažalost u pojedinim kantonima u FBIH ova odluka još uvijek nije provedena.

Tokom 2001. godine na inicijativu Vijeća, zajedno sa HNV BIH i Društvom za ugrožene narode, formirana je Fondacija Pravda za BiH, putem koje je finansirana tužba BiH vrs SR Jugoslavija, odnosno Srbije. Epilog procesa je presuda stalnog UN Suda pravde u Hagu 2007. godine, kojom je Srbija presuđena za nesprečavanje genocida. Bez ovih aktinosti bila bi upitna tužba, jer članovi Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda nisu dozvoljavali da se tužba finansira iz budžeta institucija BiH.

Vijeće je 2012. godine iniciralo, a kasnije zajedno sa BZK Preporod, MDD Merhamet, Bošnjačkim institutom i IZ u BIH, formiralo Fondaciju Popis 2013. Putem Fondacije vršen je monitoring Popisa stanovništva u BiH 2013. godine, održano više stotina javnih tribina po svim općinama u BiH gdje su učestvovali članovi akademske zajednice u BIH, pružena pravna pomoć aktivistima Agencije za statistiku, a rezultat popisa je bio da se 50,1% građana BiH izjasnilo kao Bošnjaci, čime je voljom građana nakon više od 150 godina, u porodicu europskih naroda vraćen narod kojem je bio oduzet identitet – Bošnjaci.

Bitno je napomenuti da su se zahvaljujući ovim aktivnostima građani u procentu od 54% izjasnili da im je maternji jezik bosanski. Upravo zahvaljujući činjenici da su članovi Vijeća intelektualci različitih svjetonadzora i baštinici različitih političkih ideologija, ovaj proces je mogao biti proveden bez političkih sukobljavanja.

U kontekstu regionalne međudržavne saradnje, Vijeće je 2018. godine uspostavilo Ured za koordinaciju bošnjačkih vijeća iz BiH, Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Kosova i SAD, čime su se po prvi put nakon deytonskog mirovnog sporazuma povezala bošnjačka vijeća. Bošnjaci jesu integrativni faktor u svim pobrojanim državama, i mogu bitno uticati na uspostavu dobrosusjednih odnosa između naših komšijskih suverenih država. Istovremeno, poslovi na promoviranju historije, geografije, umjetnosti, bosanskog jezika i književnosti, kao i općenito bošnjačke kulture i identiteta, jasno ukazaju na procese zaokruživanja bošnjačkog nacionalnog identiteta u budućnosti, koji nikako ne može biti na uštrb ili štetu države BiH, ili bilo kojeg njenog naroda ili građanina. Konačno, Skupština VKBI je uz saglasnost svih bošnjačkih vijeća, na sjednici održanoj 28.11.2024. godine u Sarajevu donijela Odluku o uspostavi Ureda „Matično društvo bošnjačkih vijeća“, što predstavlja prvo institucionalno objedinjavanje Bošnjaka u modernoj povijesti.

Od 2014. godine pod institucionalnim okvirom Vijeća, pod autorstvom tima prof.dr. Dževada Jahića, obavlja se izrada kapitalnog djela – enciklopedijskog višetomnog Rječnika bosanskog jezika, koji će se sastojati, po procjeni autora, od XX tomova. Do sada je izrađeno i odštampano XI tomova. Nažalost ovaj kapitalni projekat nije naišao na potrebnu sistemsku finansijsku podršku vladajućih politika u BiH. Radi se o projektu koji se radi jednom u 100 godina i predstavlja najznačajniji leksikografski poduhvat u modernoj povijesti Bosne i Hercegovine. Nažalost, u aprilu 2024. godine, usljed teške bolesti preselio je autor akademik Dževad Jahić, koji je za života izradio XI toma Rječnika. U narednm periodu usaglasiće se modeli i način nastavka ovog projekta, gdje će važnu ulogu imati višegodišnji saradnik rah. Jahića, doc.dr. Hais Ćatović. Vijeće ima namjeru da se u ovaj projekat institucionalno uključi Institut za jezik UNSA, što će biti poseban predmet razgovora i dogovora.

Deklaracija za kakvu državu i društvo se zalažemo (sekularna građanska država sa precizno definiranim kolektivnim pravima naroda), parafirana 01.02.2018. godine, zajedno sa HNV, SGV, Krug 99, Vijećem nacionalnih manjina FBIH, La Benevolencijom, Merhametom, Preporodom i Društvom za ugrožene narode, samo je nastavak potvrde kontinuiteta djelovanja Vijeća od osnivanja do danas.

Značajan društveni projekat Vijeće provodi kroz usaglašeni dokument „Deklaracija o ustavnim i drugim reformama Bosne i Hercegovine na putu u EU i NATO“, zajedno sa partnerskim organizacijama HNV, SGV, La Benevolencija, CPCD, Forum parlamentaraca BiH 1990, apelantima pred Evropskim sudom za ljudska prava, predstavnicima akademske zajednice i ANUBIH. Deklaraciji je prethodila aktivnost započeta 2021. godine usaglašenim Principima za izmjene Ustava, koju je podržalo putem on-line izjašnjavanja, više od 75.000 građana Bosne i Hercegovine. Nakon ove aktivnosti usaglašen je i tekst Deklaracije, čime je ova aktivnost unapređena. Deklaracija je zvanično parafirana 03.03.2022. godine u Sarajevu. Potpisalo ju je više od 45 subjekata. Zalaganje za provedbu principa Deklaracije provodi se kroz rukovodstvo Vijeća civilnih organizacija. U prethodnom periodu održan je niz susreta i sastanaka sa predstavnicima vlasti u BIH, OHR-a, ambasadorima članica PIC-a, delegacije EU, kao i mnogobrojnim pojedincima i organizacijama iz države i svijeta. Principe Deklaracije, kroz potpisnike, podržalo je više od 500.000 hiljada građana, te je tako Deklaracija okupila najevći broj građana BIH od deytonskog sporazuma do danas i predstavlja najbrojniji društveni multietnički pokret u Bosni i Hercegovini. www.deklaracijabih.com

VKBI danas broji cca. dvijestotine članova, gdje više od 80% članova imaju naučna zvanja doktora nauka, docenata i magistara, redovnih i vanrednih profesora, emeritussa, od kojih je 20 članova sa zvanjem akademika. Vijeće predstavlja najbrojnije udruženje iz reda članova akademske zajednice u Bosni i Hercegovini. U Vijeću su prisutni i zajednički djeluju intelektualci koji ideološki pripadaju različitim političkim orjentacijama u BiH, što je u današnjoj općoj bosanskohrecegovčkoj i bošnjačkoj rasutosti kuriozitet. Bitno je istaći da tokom svoga rada i djelovanja svi članovi u organima Vijeća svoj aktivitet obavljaju na volonterskoj osnovi, dok se administrativno tehnički poslovi obavljaju putem Stručnih službi.

Vijeće je dobitnik niza javnih i društvenih priznanja i zahvalnica.

Sjedište VKBI od osnivanja je u Sarajevu, u ul. Vladimira Valtera Perića 13, a od 2002. godie registrirano je u Registru udruženja kod Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine po Zakonu o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine.

Odlukama Grada Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“, broj: 2/21) i Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“, („Službene novine Kantona Sarajevo“, br. 19/23), Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca dobilo je status organizacije od posebnog interesa za Grad Sarajevo i Kanton Sarajevo.

Aktivnosti VKBI mogu se pratiti putem www.vkbi.ba, you tube kanalu VKBI Sarajevo i FB VKBI.