Održana Javna tribina „Bošnjačka seoska i gradska nošnja u Bosni i Herceovini“

Održana Javna tribina „Bošnjačka seoska i gradska nošnja u Bosni i Herceovini“

U prostorijama Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca 5. decembra 2019. godine održana je Javna tribina „Bošnjačka seoska i gradska nošnja u Bosni i Hercegovini“, čiji je uvodničar bila gospođa Svetlana Bajić, diplomirana etnologinja. Javnu tribinu moderirao je generalni sekretar Vijeća Emir Zlatar.

Gospođa Bajić koja je svoj radni vijek provela u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, tokom jednoipo časovnog izlaganja, uz efektnu video prezentaciju, prezentirala je muške i ženske bošnjačke nošnje s kraja XVIII, XIX i XX stoljeća. Posebno su prezentirane gradske nošnje bošnjačko muslimanskog stanovništva, koje se po riječima gđe Bajić nisu mnogo razlikovale od nošnji katolika-Hrvata i pravoslavaca-Srba u gradovima u Bosni i Hercegovini u to vrijeme. Mnogo veće razlika u elementima i bojama na nošnjama bile su izražene u seoskim područjima.

U video prezentaciji prikazane su najznačnije i najspecifičnije narodne nošnje Bošnjaka, muške i ženske, gradske i seoske, koje su se razlikovale od regiona do regiona u Bosni i Hercegovini.

Na javnoj tribini konstatovano je da je žalosno i nevjerovatno da se još uvijek nije uspostavila katedra za etnologiju pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, jer je današnje predavanje Svetlane Bajić otvorilo mnogo pitanja, veliki broj neistraženih elemenata i detalja, kao i enormno bogatstvo narodnih nošnji, običaja i kulture u BiH, koja će se bez adekvatnih naučno istraživačkih projekata neminovno izgubiti i zaboraviti.

Svetlana Bajić, dipl. etnolog, muzejska savjetnica, rođena je 1948. godine u Sarajevu. Diplomirala je etnologiju na Univerzitetu u Beogradu, Odsjek za etnologiju. Od 1976. godine do 2013. godine neprekidno je radila u Zemaljskom muzeju BiH, kada je otišla u penziju. Sudjelovala je u brojnim istraživačkim etnološko-folklorističkim projektima na području Neuma, Drežnice, Površi, Tešnja, Prusca, Kraljeve Sutjeske, Šipova, Konjica, i okoline Sarajeva. Samostalno vodila projekat DC-13 u okviru kojeg je istraživala tradicijsku seosku nošnju u Hercegovini. Kao koautor sudjelovala je u izradi monografija: Ilidža, Svrzina kuća, Pozdrav iz Sarajeva, Svjetlost Europe u BiH, a za izdanje Berg enciklopedije (Velika Britanija), napisala članak o Tradicionalnom odijevanju i modi u Bosni i Hercegovini. Autor je više samostalnih i zajedničkih izložbi: Tradicionalno pokućstvo u BiH, Narodna umjetnost u BiH, Iz vremena naših predaka, Bjelašnica, Ukrašavanje i motivi na bošnjačkom gradskom pokućstvu, Darovani predmeti porodice Ceković, Nit’ pucaju puške nit’ topovi, samo sjajne sijevaju ćorde, Koja je moja košulja, Iz nanine sehare, Vrijeme naših djedova, Bosna i islamska kultura u Europi, Vez i srmovez u Sarajevu, Snovi i zlatna nit, Tkanje i vez u Visokom, Čipka – kera, neprolazna ljepota, Skriveni svijet balkanskih žena i dr. Kao predavač na Muzičkoj akademiji, Odsjek za etnomuzikologiju, predavala kolegij iz etnologije u trajanju od deset godina.