Govor predsjednika Vijeća

Uvažene dame, poštovana gospodo

Predstavlja zadovoljstvo i čast, a iznad svega obavezu i odgovornost, stajati na čelu jedne od temeljnih društvenih organizacija bošnjačke provenijencije, koja večeras obilježava 26 godina svoga postojanja.

Posebnost našeg udruženja, kakav status imamo u Bosni i Hercegovini, ogleda se u činjenici da smo unatoč političkim i ideološkim razlikama kao pojedinaca, uspjeli opstati na okupu kao skupina individua koja promišlja isključivo „svojom glavom“. Razlog je u biti veoma jednostavan – Vijeće je otvorena platforma, gdje je svako mišljenje dobro došlo, gdje se diskusije, razgovori i savjetovanja vode na bazi argumenata i činjenica, koje imaju naučnu i stručnu podlogu, i gdje je interes zajedničkog iznad ličnog, pojedinačnog interesa.  Vijeće je pored uspostavljenih regionalnih odbora Hercegovine i Srednjeg podrinja, od ove godine bogatije za regionalni odbor Bosanske krajine sa sjedištem u Bihaću.

Naša društvena uloga i doprinos upravo leži u bogatsvu različitosti pojedinaca, koje svoj lični kapacitet, kredibilitet i socijalni kapital stavljaju u funkciju zajedničkih vrijednosti, koje nisu uperene protiv bilo kojeg čovjeka, naroda ili zajednice, koji Bosnu i Hercegovinu osjećaju svojom domovinom.

Upravo na tragu ovih vrijednosti ostajemo na fonu strateške saradnje sa našim bratskim organizacijama Hrvatskim narodnim vijećem i Srpskim građanskim vijećem, koja je, zajedno sa još šest organizacija civilnog društva iz Bosne i Hercegovine: Krug 99, Preporod, Merhamet, La Benevolencija, Društvo za ugrožene narode i Vijeće nacionalnih manjina, iznjedrila Deklaraciju za kakvu državu i društvo se zalažemo. Deklaracija je potpisana 01. februara ove godine i distribuirana je bh javnosti, domaćim vlastima, predstavnicima međunarodnih organizacijama i diplomatskim predstavništvima u Sarajevu.

Deklaracija nedvojbeno, između ostalog, iskazuje naš stav da u fokusu svih budućih političkih platformi i unutrašnjeg uređenja BiH treba biti pojedinac – čovjek – građanin naše Države, kao konzument prava UN-ove i Europske deklaracije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama. Niti jedno kolektivno pravo, etničko, vjersko, kulturno, ne može biti dovedeno u pitanje, ako je svaki pojedinac, građanin naše domovine, konzument temeljnih ljudskih prava i sloboda i  jednakopravan na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine.

Druga bitna odrednica iz Deklaracije jeste pitanje vladavine prava, kao preduslova demokratskih procesa i integracije bosansko-hercegovakog društva i Države. Ova odrednica podrazumijeva, što je u Deklaraciji naglašeno, da se integracija bh društva mora temeljiti na pravosnažnim presudama sudova UN-a, Evropskog suda za ljudska prava i sudova Bosne i Hercegovine. Nužno je istaći činjenicu da bh društvo nikada, od 1878. godine do 1995. godine, nije do ove mjere bilo etnicizirano, iako je u posljednjih 150 godina Bosna i Hercegovina kao politički subjektivitet bila administrativno podjeljena i na mnogo brutalniji način. Čak je u jednom periodu Kraljevine Jugoslavije 30tih godina izgubila svoj političko-pravni kontinuitet i naziv. Stoga, naš prioritet djelovanja u narednom periodu biće još snažnija aktivnost sa projektima koji imaju za cilj integraciju, prije svega bosansko-hercegovačkog društva, a samim tim i države Bosne i Hercegovine.

Treća suštinska odrednica Deklaracije odnosi se na naše etničke različitosti, naroda, nacionalnih manjina i svih građana, za koje naša bosanska hiljadugodišnja povjest nedvojbeno potvrđuje da su naša komparativna prednost. Naše različitosti nisu izvor naših sukoba, već naprotiv, prednost na putu euro-atlanskih integracija za koje se Vijeće u kontinuitetu zalaže. Ključni izvori sukoba iz 90ih godina su pogrešne velikodržavne politike susjednih država, koje su nakon više stotita hiljada ljudskih žrtava svoj epilog dobile pravosnažnim presudama sudova Ujedinjenih nacija za genocid i udruženi zločinački poduhvat.

Vjerujemo da ukupnost onoga što Bosna i Hercegovina jeste, apsolutno može biti paradigma onoga čemu suštinski, barem deklarativno kroz dokumente, teži Europska Unija i Vijeće Europe.

Kao poseban iskorak u programskim aktivnostima Vijeća ističemo uspostavu Ureda za koordinaciju bošnjačkih vijeća, u kojem pored nas, na jednakopravan i partnerski način, participiraju Bošnjačko nacionalno vijeće iz Srbije, Bošnjačko vijeće iz Crne Gore i Koordinacija bošnjačkih županijskih vijeća iz Hrvatske. U vremenu koje je pred nama očekujemo da će se koordinaciji pridružiti relevantne bošnjačke organizacije iz Makedonije, Slovenije, Kosova. Ovo je po prvi put da se nakon osamostaljenja država bivše SFRJ, uspostavila institucioalna saradnja bošnjačkih vijeća. Naravno naši pravni statusi, ovlaštenja i kapacitoranosti su različiti. Kao prvi koraci saradnje nametnula su se pitanja harmoniziranja osnovnih elemenata bosanskog jezika, nacionalnih obilježja Bošnjaka kao jedinstvenog naroda bez obzira gdje živi, a u narednom periodu bavićemo se razmatranjem pitanja bošnjačke književnosti, iznimno značajnog elementa naše kulture i identiteta.

Smatramo da Bošnjaci, kao narod koji je autohton u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, može biti integrativni faktor u uspostavi dobrih komšijskih odnosa između svih ovih država.

Od projektnih aktivnosti koje imaju iznimnu važnost smatramo nastavak izrade enciklopedijskog Rječnika bosanskog jezika, autora profesora Dževada Jahića, koji su u ovoj godini finansijski podržala bošnjačka vijeća iz Srbije i Crne Gore. U toku je izrada IX i X toma, a do marta iduće godine trebao bi se odštampati VIII tom, od ukupno 14 planiranih. Nažalost iznenadila nas je pasivnost i neadekvatna podrška od strane državnih, federalnih i kantonalnih ministarstava nauke i obrazovanja, jer se ipak radi o kapitalnom projektu, koji je uistinu od nacionalne važnosti, posebno u vremenu kada se bosanski jezik i dalje negira i osporava od strane institucija Republike srpske.

Vijeće je putem Fondacije Pravda za BiH, čiji je suosnivač, inicirao pokretanje izrade Enciklopedije BiH, koja bi se trebala relizirati isključivo kroz institucionalni okvir Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Nužno je istaći da ovaj projekat zahtjeva višegodišnju budžetsku podršku, odnosno jasno strateško određenje institucija svih nivoa vlasti u BiH. Dužan sam napomenuti da je Hrvatska akademija nauka i znanosti iz Mostara objavila dva toma Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine, u završnoj fazi su još dva toma, kao i da je Akademija Republike Srpske objavila prvi tom Enciklopedije Republike Srpske, a drugi tom se sprema za objavu. Mislim da daljnje obrazlaganje i pojašnjenja nisu potrebna. Večeras iznova apelujem bosanskim i bošnjačkim političkim predstavnicima, i pozicije i opozicije, da svoje političke platforme i ciljeve definiraju na strateški bitnim pitanjima, što izrada Enciklopedije BiH sigurno jeste.

Studija Bosanske povelje slobode, koja je započeta ove godine na inicijativu profesora Omera Ibrahimagića, Vijeće je povjerilo najmlađoj doktorici pravnih nauka u našoj državi, kolegici Benjamini Londrc. Studija će obuhvatiti obradu četiri dokumenta, odnosno skupine dokumenata, kojima će se široj javnosti predstaviti kako su se u Bosni i Hercegovini od srednjeg vijeka do XX stoljeća branila i ostvarivala ljudska prava, kao i prava ugroženih grupa u pojedinim periodima naše povijesti.

Nakon 26 godina postojanja Vijeće još uvijek nema jasno definirano finansiranje nužnih troškova, (zakupnine, režijskih i komunalnih troškova, dva zaposlenika koji u Vijeću rade 20 godina), jer očigledno nije bilo volje da se ova pitanja sistematski riješe od strane nadležnih institucija. Sredstva se obezbjeđuju od godine do godine, a ponajviše zahvaljujući ljudima u predstavničkim tijelima, prijateljima Vijeća, i individulanog određenja pojedinih funkcionera u institucijama vlasti.

Da li je to zbog stava Vijeća da ima ekvidistancu od političkih stranaka bošnjačke i bosanske provenijencije, da otvoreno iznosi stavove i mišljenje, koja su nekada i suprotna stavovima vladajućih ili opozicije, ostaje da svako po svom promišljanju zaključi.

Bez obzira na ovu činjenicu, članovi Vijeća, intelektualci različitih profila, svjetonadzora i ideoloških opredjeljenja, nemaju izbora već ostati na strani temeljnih vrijednosti slobode mišljenja, načela nauke i stručnosti, a ne podleći trendovima populizma, površnosti, partijsko-stranačke podobnosti, niti zadovoljavanju ličnih interesa na uštrb zajedničkih vrijednosti.

Mi smo dužni iznova apelirati, da se u politički i društveni život vrati institut savjetovanja, zbog čega je ovo Vijeće u najtežim uvjetima decembra ratne 1992. godine osnovano, kao instrument koji može dati samo pozitivan doprinos onima koji odlučuju, da odluke donesu u interesu velike većine građana i zajednice, a ne interesu partikularnih interesa političkih stranaka, ili što je još očiglednije, interesu određenih povlaštenih skupina i grupacija. U tom smislu i dalje stojimo otvoreni za dijalog, uz svakako našu inicijativu sa konkretnim projektima, koje ćemo delegirati prema nosiocima funkcija i vlasti na svim nivoima u Bosni i Hercegovini, koji mogu odobriti sredstva za njihovu realizaciju.

Unutar bošnjačkih institucija i organizacija, kao i onih sa probosanskim opredjeljenjima, povešćemo razgovor i raspravu po pitanju opravdanosti uspostave institucija ili institucije koja bi se bavila pitanjima temeljnih elemenata bošnjačkog identiteta, kao što su javne ustanove za bosanski jezik, bošnjačku književnost i sl., jer Bošnjaci su u Bosni i Hercegovini ravnopravan narod, i nije logično da se ovim pitanjima i dalje bave udruženja građana. Smatramo da je krajnje vrijeme da se trebaju formirati institucije, javne ustanove, od strane države ili njenih organa, obzirom da se radi o ključnim pitanjima identiteta jednog od naroda, koja su dugo bila, a neka su i danas, predmet višestrukog osporavanja. Svakako te institucije ne trebaju biti u bilo kakvom „sukobljenom konceptu“ sa institucijama koje imaju bosansko-hercegovačku nacionalnu dimenziju.

Dozvolite da izrazim posebnu zahvalnost, ne umanjujući zahvalnost naravno i drugim nespomenutim, prijatelju Vijeća, koji je ličnim autoritetom u lokalnim zajednicama gdje je sudjelovao i gdje sudjeluje u proteklim godinama, uvijek podržavao naše molbe za finansijsku podršku nužnih troškova Vijeća, gospodinu Miri Lazoviću, predsjedniku Skupštine Republike Bosne i Hercegovine iz ratnog perioda.

Na koncu, upućujem čestitke večerašnjim laureatima priznanja Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, uz napomenu da ćemo praksu dodjele priznanja Vijeća, nastaviti i u narednim godinama.

Hvala Vam na pažnji.