Saopćenje za javnost IN MEMORIAM Ibrahim Pašić (1948-2017)

Sarajevo, 03.07.2017. godine

Saopćenje za javnost
IN MEMORIAM Ibrahim Pašić (1948-2017)

U prostorijama Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca u Sarajevu održana je zajednička komemoracija BZK „Preporod“ i Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, povodom smrti akademika dr. Ibrahima Pašića. Na komemoraciji su se prisutnima obratili predsjednik BZK Preporod prof.dr. Senadin Lavić, generalni sekretar VKBI Emir Zlatar i prof.dr. Dževad Jahić.

U Sarajevu je 23. juna 2017. godine nakon neumoljive i kratkotrajne bolesti preminuo akademik dr. Ibrahim Pašić (1948–2017), istaknuti historičar, otvoreni istraživački um, javni djelatnik, srednjoškolski i univerzitetski profesor. Naučnu i širu javnost zainteresirao je posebnim pristupom bosanskoj povijesti na osnovu čega je prezentirao nove činjenice o Bosni i Bošnjacima, te nas na taj način obavezao da o njemu mislimo i pominjemo ga s poštovanjem.

Ibrahim Pašić je pokazao u svojim “predslavenskim istraživanjima” povijesti života na tlu današnje Bosne “da je etnička povijest Bosne i Hercegovine multietnička povijest”, multilateralna, prožimajuća.
Jedno vrijeme akademik Pašić bio je profesor na Odsjeku za historiju Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru. Jedan je od osnivača Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti. Bavio se prvenstveno starijom i srednjovjekovnom prošlošću Bosne i Bošnjaka, a naročito pitanjima etnogeneze i historijske onomastike te bosanskim stećcima i muslimanskim nišanima u Bosni.
Akademik Ibrahim Pašić upozorio nas je na falsificiranje historijskih činjenica i podređivanja arheologije i onomastike nacionalističkim politikama; posvetio je svoja istraživanja raskrinkavanju antibosanske damnatio memoriae – nije dopustio da Bosna bude izgnana iz naših sjećanja i znanja; svjedočio je svojim knjigama da Bosna nije vještačka tvorevina – upozoravao je na tragu Nade Klaić da je to stara evropska država i politička forma; ukazao je na nedosljedno arheološko iskopavanje u Aranutovićima koje je proveo Karlo Patsch; dezavuirao je pseudo-znanstvenu naraciju o glasinačkom hijatusu tvrdeći da “kao i na Glasincu, u visočkim Milama bosansko srednjevjekovlje povijest je neospornog kontinuiteta”; podsjetio nas da je did Crkve bosanske kralja bosanskog Tvrtka I Kotromana krunisao u Milama kod Visokog; pokazao tragove predslavenskih i predislamskih tokova života na tlu Bosne, od Ilirikuma do našeg vremena; približio nam paganstvo i rano kršćanstvo u bosanskom ambijentu, manihejsko-dualistički svijet, arijansko-gotski duh, vezu između Aliđuna i Ilindana, kult Mitre i mirtaistički kult u Milama; borio se do posljednjeg dana protiv pokušaja falsificiranja povijesti stećaka; stećak je oskrnavljen, znao je akademik Pašić i nepokolebljivo dokazivao da “stećak pripada autohtonom bosanskom stanovništvu, koje je, u vjerskom smislu, pripadalo vjeri bosanskoj i Crkvi bosanskoj”; ustvrdio je da su arijanski Goti “u znatnom broju istočnjaci, s prostora današnje Sirije na bosanskohercegovačko tlo donijeli tradiciju svog zavičajnog nadgrobnika koji će se ukrstiti s bosanskom tradicijom kasnoantičkih sarkofaga i ilirskih nadgobnika”(II, 135); iznio je informaciju da su Hrabreni ili Miloradovići iz zaleđa današnjeg Neuma po svome porijeklu etnički Goti bez obzira što su vremenom pravoslavizirani, islamizirani i katolicizirani i pretvoreni u današnje narode u Bosni – od njih na jugu Bosne potiču Krese, Opijači, Jazvini, Milardovići u Hrvatskoj i drugi savremeni rodovi (II, 483); od ovih Hrabrena-Miloradovića su velikim brojem ostali stećci na Radimlji kod Stoca; zanosno je akademik Pašić podsjetio na Tračkog konjanika ili kult tračkog Herosa čiji je medaljon pronađen 1947. godine kod željezničke stanice u Sarajevu; isticao da su Tračani donijeli predslavensko ime Bosni, odnosno da je staro tračko pleme Basanisai dalo ime prostoru i da je od njega nastalo Bosenikos (grč.) kod Manuela Komnena pomenuto 1166. godine, Bossani > Bossnani > Bošnjani > Bošnjaci; slijedio je Krležinu sliku da je Bosna refugium haereticorum a da su Bošnjaci simbioza etničkih grupa koje se već krajem 8. stoljeća osjećaju jednom cjelinom i povijesnim bićem; nanovo nam je otkrio brojne zaboravljene stranice stare Bosne; epistemički je bio odvažan i nije patio od tradicionalnih mitova o znanju i znanstvenim autoritetima, te je iz tog polazišta pristupao znanju kao skupu hipotetičkih iskaza koji o nečemu govore s određenom izvjesnošću i vjerovatnoćom; tragao je za znanjem na sve strane svijeta; uzdrmao je sporne kvazi-znanstvene tvrdnje o bosanskoj prošlosti i predložio vlastite, originalne hipotetičke iskaze na kojima će budući istraživači moći graditi plodonosna znanstvena objašnjenja i teorije; nemilosrdno je razbijao mitove i dogme o Bosni napravljene u laboratorijama antibosanstva…

Akademik Ibrahim Pašić objavio je sljedeće knjige:

1. Zločin u Ahatovićima (1993),
2. Toponimska srbizacija Glasinca (1996),
3. Od hajduka do četnika: Stradanja i genocid nad glasinačkim Bošnjacima od najstarijih vremena do 1994. godine (2000),
4. Kulin i Prijesda: Dva imena ilirskog porijekla u vladarskoj dinastiji srednjovjekovne Bosne (2006),
5. Predslavenski korijeni Bošnjaka, knj. I, Od planine Romanije do istočnih granica rimske provincije Dalmacije (2008),
6. Predslavenski korijeni Bošnjaka, knj. II, Mile i Moštre: Ilirsko-gotski korijeni bosanske vladarske dinastije, stećka i Crkve bosanske (2009),
7. Predslavenski korijeni Bošnjaka, knj. III, Tračko ime Bosna i Tračani u Bosni (2012),
8. Predslavenski korijeni Bošnjaka, knj. IV, Gotizmi i ilirizmi u Kulinovoj povelji (2013) i
9. Od stećka do nišana u Bosni i Hercegovini (2017).

Suđeni čas je zadesio Ibrahima poslije objavljivanja knjige Od stećka do nišana u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 2017). Tu važnu knjigu, nažalost, nismo uspjeli promovirati. U njoj je akademik Pašić ustvrdio da je veza između stećka i nišana “organska i generička”, odnosno da je “najstariji, i u islamskom svijetu jedinstven, bosanskohercegovački nišan povijesni baštinik stećka, te da je stećak prije svega, nadgrobni spomenik krstjanski predaka autohtonih bosanskohercegovačkih muslimana Bošnjaka.”. Dakle: “Iz stećka se razvio najstariji bosanskohercegovački muslimanski nišan”, upozorio je Ibrahim.

Akademik Ibrahim Pašić sahranjen je na Grličića brdu u Sarajevu, 24. juna 2017.

U ime BZK “Preporod”, VKBI, bošnjačkih i bosanskih kulturnih djelatnika, prijatelja i saradnika, zahvajujem se rahmetli akademiku Ibrahimu Pašiću za sve što je uradio na polju bosanske i bošnjačke kulture i znanosti.

Neka je veliki rahmet duši bosanskog čovjeka Ibrahima Pašića.

BZK Preporod
Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca