Autor Shon Fol (SU)

Objavljeno: 26 Avgust 2017

 

Promoviran roman - „Hadži Osman“:

Bošnjački nisu ni Istok ni Zapad, Bošnjaci trebaju

biti svoji na svome

 

U prostorijama Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca u Sarajevu danas je održana promocija romana “Hadži Osman” Harisa Sejdića.

Roman je donio miris i romantiku tešanjske čaršije.

 

 

         O knjizi su govorili recenzenti, novinar i urednik dr. Selman Selhanović, književnik Fuad Kovač, prof. književnosti Nermina Alihodžić-Usejnovski, kao i autor. Ulomke iz romana je na maestralan način donio glumac Alija Aljović. Moderator promocije je bio književnik Kemal Ljevaković, prenosi INS.

Naglašeno je da je knjiga „rođena u Sarajevu“, ali da je tematski potpuno posvećena Tešnju, odakle dolazi autor. Književnik Ljevaković je podvukao da knjiga ostavlja dubok utisak na čitatelja, te da donosi „mirise i romantiku tešanjske čaršije“.

 

Dr. Selhanović je dodao da se Sjedićeva knjiga može svrstati među historijske romane, kakvi su rijetki u bošnjačkoj književnosti, pa se može uspoređivati sa „Zelenim busenjem“ Edhema Mulabdića.

- Roman je hronika jednog vremena - kazao je Selhanović, naglasivši kako roman nosi i važne poruke ispričane kroz život dede Hadži Osmana, glavnog lika djela, a koji pučava da „bošnjački nisu ni Istok ni Zapad", već da Bošnjaci budu svoji na svome, prenosi INS.

 - Ovo je prilično tradicionalan roman, koji donosi i čist jezik, pa će se iz njega moći generacije napajati -ističe Selhanović. Inače, roman je napisan specifičnim jezikom tešanjskog kraja.

 

 

 

Nadalje, Fuad Kovač je istakao da je „Hadži Osman“ nešto posebno na našoj književnoj sceni, te da je njegova posebnost činjenica da nije fikcija, već nešto što je obilježilo jedno bosansko stoljeće u kojem je dedo Hadži Osman proveo svoj život. Dodao je da se knjiga bukvalno ne može ispustiti iz ruku.

 

Naglašeno je da roman nosi i poruku kako „život proživjeti insanski“, te kako živjeti u svakom vremenu, ma kako ono bilo teško, a makar teških vremena u Bosni nije nedostajalo.

 

 

Promotorica Alihodžić-Usejnovski je istakla zanimljiv kolorit likova u knjizi, koji su veoma inspirativni, kao i divne opise tešanjskih pejsaža.

 - Hadži Osman je iznio svoje viđenje jednog stoljeća, a Haris Sjedić nam je to upješno prenio - navela je ona.

 

Sam autor je naglasio da je roman pisao tri godine i da je obradovan pozitivnim reakcijama, tim prije jer nije književnik.

 - Historijski sam osvijetio jedno vrijeme - zaključuje autor Sejdić, naglasivši važnost jezika u djelu, kojim će se, vjeruje, sigurno baviti mnogi stručnjaci i lingvisti istraživači.

 

 Ured za odnose s javnošću
Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca

 

Autor Shon Fol (SU)

Objavljeno: 04 Juli 2017

---

Sarajevo, 03.07.2017. godine

 

Saopćenje za javnost
IN MEMORIAM Ibrahim Pašić (1948-2017)

U prostorijama Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca u Sarajevu održana je zajednička komemoracija BZK „Preporod“ i Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, povodom smrti akademika dr. Ibrahima Pašića. Na komemoraciji su se prisutnima obratili predsjednik BZK Preporod prof.dr. Senadin Lavić, generalni sekretar VKBI Emir Zlatar i prof.dr. Dževad Jahić.

U Sarajevu je 23. juna 2017. godine nakon neumoljive i kratkotrajne bolesti preminuo akademik dr. Ibrahim Pašić (1948–2017), istaknuti historičar, otvoreni istraživački um, javni djelatnik, srednjoškolski i univerzitetski profesor. Naučnu i širu javnost zainteresirao je posebnim pristupom bosanskoj povijesti na osnovu čega je prezentirao nove činjenice o Bosni i Bošnjacima, te nas na taj način obavezao da o njemu mislimo i pominjemo ga s poštovanjem.

 

Ibrahim Pašić je pokazao u svojim “predslavenskim istraživanjima” povijesti života na tlu današnje Bosne “da je etnička povijest Bosne i Hercegovine multietnička povijest”, multilateralna, prožimajuća.
Jedno vrijeme akademik Pašić bio je profesor na Odsjeku za historiju Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta "Džemal Bijedić" u Mostaru. Jedan je od osnivača Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti. Bavio se prvenstveno starijom i srednjovjekovnom prošlošću Bosne i Bošnjaka, a naročito pitanjima etnogeneze i historijske onomastike te bosanskim stećcima i muslimanskim nišanima u Bosni.
Akademik Ibrahim Pašić upozorio nas je na falsificiranje historijskih činjenica i podređivanja arheologije i onomastike nacionalističkim politikama; posvetio je svoja istraživanja raskrinkavanju antibosanske damnatio memoriae – nije dopustio da Bosna bude izgnana iz naših sjećanja i znanja; svjedočio je svojim knjigama da Bosna nije vještačka tvorevina – upozoravao je na tragu Nade Klaić da je to stara evropska država i politička forma; ukazao je na nedosljedno arheološko iskopavanje u Aranutovićima koje je proveo Karlo Patsch; dezavuirao je pseudo-znanstvenu naraciju o glasinačkom hijatusu tvrdeći da “kao i na Glasincu, u visočkim Milama bosansko srednjevjekovlje povijest je neospornog kontinuiteta”; podsjetio nas da je did Crkve bosanske kralja bosanskog Tvrtka I Kotromana krunisao u Milama kod Visokog; pokazao tragove predslavenskih i predislamskih tokova života na tlu Bosne, od Ilirikuma do našeg vremena; približio nam paganstvo i rano kršćanstvo u bosanskom ambijentu, manihejsko-dualistički svijet, arijansko-gotski duh, vezu između Aliđuna i Ilindana, kult Mitre i mirtaistički kult u Milama; borio se do posljednjeg dana protiv pokušaja falsificiranja povijesti stećaka; stećak je oskrnavljen, znao je akademik Pašić i nepokolebljivo dokazivao da “stećak pripada autohtonom bosanskom stanovništvu, koje je, u vjerskom smislu, pripadalo vjeri bosanskoj i Crkvi bosanskoj”; ustvrdio je da su arijanski Goti “u znatnom broju istočnjaci, s prostora današnje Sirije na bosanskohercegovačko tlo donijeli tradiciju svog zavičajnog nadgrobnika koji će se ukrstiti s bosanskom tradicijom kasnoantičkih sarkofaga i ilirskih nadgobnika”(II, 135); iznio je informaciju da su Hrabreni ili Miloradovići iz zaleđa današnjeg Neuma po svome porijeklu etnički Goti bez obzira što su vremenom pravoslavizirani, islamizirani i katolicizirani i pretvoreni u današnje narode u Bosni – od njih na jugu Bosne potiču Krese, Opijači, Jazvini, Milardovići u Hrvatskoj i drugi savremeni rodovi (II, 483); od ovih Hrabrena-Miloradovića su velikim brojem ostali stećci na Radimlji kod Stoca; zanosno je akademik Pašić podsjetio na Tračkog konjanika ili kult tračkog Herosa čiji je medaljon pronađen 1947. godine kod željezničke stanice u Sarajevu; isticao da su Tračani donijeli predslavensko ime Bosni, odnosno da je staro tračko pleme Basanisai dalo ime prostoru i da je od njega nastalo Bosenikos (grč.) kod Manuela Komnena pomenuto 1166. godine, Bossani > Bossnani > Bošnjani > Bošnjaci; slijedio je Krležinu sliku da je Bosna refugium haereticorum a da su Bošnjaci simbioza etničkih grupa koje se već krajem 8. stoljeća osjećaju jednom cjelinom i povijesnim bićem; nanovo nam je otkrio brojne zaboravljene stranice stare Bosne; epistemički je bio odvažan i nije patio od tradicionalnih mitova o znanju i znanstvenim autoritetima, te je iz tog polazišta pristupao znanju kao skupu hipotetičkih iskaza koji o nečemu govore s određenom izvjesnošću i vjerovatnoćom; tragao je za znanjem na sve strane svijeta; uzdrmao je sporne kvazi-znanstvene tvrdnje o bosanskoj prošlosti i predložio vlastite, originalne hipotetičke iskaze na kojima će budući istraživači moći graditi plodonosna znanstvena objašnjenja i teorije; nemilosrdno je razbijao mitove i dogme o Bosni napravljene u laboratorijama antibosanstva...

 

Akademik Ibrahim Pašić objavio je sljedeće knjige:

1. Zločin u Ahatovićima (1993),
2. Toponimska srbizacija Glasinca (1996),
3. Od hajduka do četnika: Stradanja i genocid nad glasinačkim Bošnjacima od najstarijih vremena do 1994. godine (2000),
4. Kulin i Prijesda: Dva imena ilirskog porijekla u vladarskoj dinastiji srednjovjekovne Bosne (2006),
5. Predslavenski korijeni Bošnjaka, knj. I, Od planine Romanije do istočnih granica rimske provincije Dalmacije (2008),
6. Predslavenski korijeni Bošnjaka, knj. II, Mile i Moštre: Ilirsko-gotski korijeni bosanske vladarske dinastije, stećka i Crkve bosanske (2009),
7. Predslavenski korijeni Bošnjaka, knj. III, Tračko ime Bosna i Tračani u Bosni (2012),
8. Predslavenski korijeni Bošnjaka, knj. IV, Gotizmi i ilirizmi u Kulinovoj povelji (2013) i
9. Od stećka do nišana u Bosni i Hercegovini (2017).

 

 

Suđeni čas je zadesio Ibrahima poslije objavljivanja knjige Od stećka do nišana u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 2017). Tu važnu knjigu, nažalost, nismo uspjeli promovirati. U njoj je akademik Pašić ustvrdio da je veza između stećka i nišana “organska i generička”, odnosno da je “najstariji, i u islamskom svijetu jedinstven, bosanskohercegovački nišan povijesni baštinik stećka, te da je stećak prije svega, nadgrobni spomenik krstjanski predaka autohtonih bosanskohercegovačkih muslimana Bošnjaka.”. Dakle: “Iz stećka se razvio najstariji bosanskohercegovački muslimanski nišan”, upozorio je Ibrahim.

 

Akademik Ibrahim Pašić sahranjen je na Grličića brdu u Sarajevu, 24. juna 2017.

 

U ime BZK “Preporod”, VKBI, bošnjačkih i bosanskih kulturnih djelatnika, prijatelja i saradnika, zahvajujem se rahmetli akademiku Ibrahimu Pašiću za sve što je uradio na polju bosanske i bošnjačke kulture i znanosti.

 

Neka je veliki rahmet duši bosanskog čovjeka Ibrahima Pašića.

 

 

BZK Preporod
Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca

---

 

Autor Shon Fol (SU)

Objavljeno: 30 Juni 2017

---

JAVNA TRIBINA:

"KRIZA MUSLIMANSKG SVIJETA SA OSVRTOM NA BiH"

 

            Za krizu u modernom muslimanskom svijetu, općenito, u najvećoj mjeri krivi su sami muslimani, a ta krivnja proizilazi iz njihovog pogrešnog tumačenja Kur'ana, odnosno vjere, zbog čega dolazi do fragmentacije i do konfrontacije među različitim muslimanskim sektama.

Ocjena je to akademika Esada Durakovića, uvodničara današnje tribine Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca o temi „Kriza muslimanskog svijeta sa osvrtom na Bosnu i Hercegovinu“, koji smatra  da se muslimanski svijet danas nalazi u jednoj kataklizmičnoj situaciji o čemu naročito svjedoče dešavanja na Bliskom istoku.

Elaborirajući temu, uz sva ograničenja i simplifikacije koje mogu biti produkt fokusiranja na samo određene aspekte i dimenzije, uvodničar je, istovremeno, podsjetio na islamofobiju kao globalni problem koji ima određene negativne reperkusije i po Bosnu i Hercegovinu.

Razloge dramatičnoj krizi u kojoj se nalazi muslimanski svijet, uvodničar vidi i u interesima zapadnjačkih korporacija i politika koje, vođene načelom profita, podgrijavaju drevne animozitete među muslimanima, različitim frakcijama i sektama, antagonizirajući ih, a što u konačnici vodi kapitaliziranju tih sukoba        
 
U traženju odgovora na pitanje - zašto muslimani pristaju na to da budu suprotstavljeni, akademik Duraković je ocijenio da je problem muslimanskog svijeta u tome što su oni Tekst (Kur'an) izveli iz konteksta, te da su zato nazadni, antagoni međusobno, anahroni...

- Kur'an je djelo koje na mnoštvo načina, na raznim nivoima insistira na svojoj kontekstualizaciji, odnosno da se tumači u kontekstu, osim u dogmatskim pitanjima - pojašnjava uvodničar, navodeći konkretne primjere koje svjedoče o tome da Kur'an respektira kontekst i tumačenja u skladu s protekom vremena, izražavajući procesualnost i insistirajući na čovjekovom napreku i mijenjanju.

U tom kontekstu, podsjeća na ajet iz Kur'ana po kojem je čovjek halifa (Božiji namjesnik/zastupnik na zemlji), a iz čega proistječe čovjekova dužnost da bude kreativan, inovativan i napredan, a ne retrogradan, da stagnira..., postavljajući pitanje „može li halifa biti neki šeik ili neke porodice na Bliskom istoku koje sjede u debeloj hladovini (prodaju naftu) ... i uživaju u trošenju zapadnjačke tehnologije do enormnih razmjera hedonizma).

- Muslimani su izvođenjem Teksta iz konteksta, iz suvremenosti, iz svijeta prestali biti kreativan subjekt povijesti - precizirao je Duraković, navodeći da su oni 'zatočili' Kur'an i njegova tumačenja u vrijeme prvih nekoliko generacija muslimana, a da je njegova svrha da bude komunikativan i shvatljiv u datom kontekstu, „ jer je Kur'an objavljivan tokom 23 godine da bi se ta kontekstualnost afirmirala i objavljen je svim ljudima, u svim vremenima, za sva vremena.“

Uvodničar ukazuje na potrebu da se ide uvijek dalje i uvijek više, te da muslimani u svome vremenu budu avangarda onako kako su to bili poslanik i njegovi ashabi u svome vremenu, što će rezultirati susretom islama s drugim i drugačijim kulturama, odnosno prihvatanjem nauke, književnosti, filozofije.., „te zahvaljujući tom susretu ostvareni su humanizam i renesansa na čijim temeljima počiva čitav zapadnjački svijet“.

Duraković smatra da se, stoga, treba osloboditi tradicionalizma i da se mora izvršiti reinterpretacija islama, napominjući da dogmatska pitanja uvijek ostaju neupitna (islamski, imanski šarti...), ali da se Kur'anski tekst mora ponovno unijeti u kontekst u suvremenost.

U osvrtu na BiH, uvodničar je upozorio na aspiracije da se muslimani u BiH dokinu kao politički subjekt i da se svedu na 'gabarite' vjerske zajednice, te da su, istovremeno, od minulog rata do danas izloženi pritiscima iz fragmentiranih i sukobljenih muslimanskih zemalja, što je rezultiralo prisustvom selefija, šiitske zajednice, ahmedija..., odnosno pritiskom stranih ideologija.

Poručio je da se društvo, država i Islamska zajednica u BiH trebaju tome oduprijeti, upozoravajući da je u BiH prisutna nepoželjna i štetna inverzija, odnosno svojevrsna sakralizacija politike i politizacija vjere.

Uvodničar je mišljenja da se radi o dva aspekta, koja u pluralnom i multietničkom društvu, kakva bi trebala biti BiH, moraju biti potpuno odvojena.

Naglašava da u tom kontekstu Islamska zajednica u BiH mora mijenjati svoj odnos prema politici, te da se ne smije vezivati za bilo koju političku partiju, kao i da mora biti iznadpartijska i izvanpartijska, odnosno posvećena univerzalnim vrijednostima.          

- Političke partije su po sebi partikularne, od danas do sutra, a Islamska zajednica nije takva i ne smije dopustiti da bude upotrijebljena od bilo koje političke partije - izričit je akademik Duraković.