Kategorija: Tribine i Projekti

Objavljeno: 26 Maj 2017

Sarajevo, 26.05.2017. godine

 

Javna tribina - „Društva zajedničkih vrijednost – Bosna i Hercegovina“

 

          U velikoj sali Bošnjačkog Instituta Fondacije Adil Zulfikarpašić upriličena je javna tribina Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Srpskog građanskog vijeća – Pokret za ravnopravnost i Hrvatskog narodnog vijeća, čiji je uvodničar bio prof.dr. Zlatko Lagumdžija, a moderator Emir Zlatar, generalni sekretar VKBI.

 

Tema tribine bila je „Društva zajedničkih vrijednost – Bosna i Hercegovina“. Tribina je upriličena kao odgovor na loš i besperspektvan ambijent u drušvu i državi BiH, sa ciljem da se iniciraju prijedlozi kako inovirati procese u bosanskohercegovačkom društvu, kao preduslov integriranja države, odnosno njenih institucija.

Izazovi novog milenijuma zahtijevaju promociju, liderstvo i institucionalnu izgradnju Društva zajedničkih vrijednosti kao svojevrsne progresivne paradigme za vođenje promjena, respektujući tradicionalne vrijednosti.

Savremene društvene zajednice, kako u BiH i regionu tako i globalno, sve više se suočavaju sa izazovima izgradnje i održavanja socijalne kohezije u različitim sredinama.

To se ogleda u podjelama, marginaliziranim dijelovima stanovništva i ekskluzivnim dijelovima društva što proizvodi nepredvidive napetosti.

Rastuća nejednakost, sve veća važnost pitanja identiteta i kulturnih vrijednosti, potraga za izgradnjom mostova između različitosti, uz očuvanje individualnih prava, revolucionarni razvoj tehnologija, pad povjerenja u kolektivne sigurnosne mehanizme, dinamična potraga za novim, efikasnijim i pravednijim svjetskim poretkom, potreba za liderstvom u izgradnji i institucionalizaciji inkluzivnih društava, uz suočavanje sa klimatskim promjenama i izgradnjom mehanizama za upravljanje održivim razvojnim ciljevima, zahtijevaju osmišljeno i na zajedničkim vrijednostima zasnovano globalno, regionalno i nacionalno djelovanje.

  

Nakon vjekovnog  života u multietničkim, multikulturalnim i multireligijskim društvima pod velikim imperijama i nedemokratskom državnom okruženju, kraj dvadesetog stoljeća je obilježen siromaštvom, demokratskim procesima, kao i ratnim zločinima, uključujući i genocid, koji su doveli u pitanje opstojnost ujedinjenosti u različitostima bosanskohercegovačkog društva i države.

Stanje u kojem se BiH nalazi, na svom putu euroatlantske državnosti, zahtijeva novi dogovor, novi model izgradnje i djelovanja svih aktera na izgradnji države i Društva zajedničkih vrijednosti, uvažavajući historijske i društvene datosti.

Aktuelne podjele koje vode ka sukobima po nacionalnoj, vjerskoj i ideološkoj osnovi zahtijevaju promjenu paradigme i potragu za inkluzivnim i institucionalno podržanim Društvom zajedničkih vrijednosti uz respekt i harmoniziranje različitosti na putu ka zajedničkom progresu i individualnim slobodama.

Koncept Društva zajedničkih vrijednosti iniciran je prije više od 10 godina od strane Madridskog kluba (koji okuplja više od 100 premijera i ministara vanjskih poslova iz europskih država), sa ciljem da se različitosti u jednoj državi, odnosno društvu (rasne, spolne, etničke, jezičke i sl.) posmatraju kao benifiti razvoja i napretka država i međunarodnih organizacija, a ne kao elementi segregacije i isključivosti u državama. Ovaj koncept jasno je pokazao da su se i političke idelogije u EU jasno definirale na one koji su za inkluziju i na one koji žele praviti segregaciju i nove zidove u Evropi, tako da u Evropi više ne postoje klasične ideološke podjele na ljevicu i desnicu.

Drutvo zajedničkih vrijednosti jeste koncept po kojem se treba ponuditi Novi Model BiH 2030, kao zajednička vizija Bosne i Hercegovine, i gdje se treba učiniti zajednički iskorak svih aktivnih činilaca u bh društvu: civilnog sektora, nevladinih organizacija, strukovnih društava, vjerskih zajednica, akademske zajednice, političkih stranaka/partija. Ovo iz razloga jer plan „B“ za BiH, Balkan i EU za nas, koji činimo i jesmo dio bh društva, nema alternative.

Novi dogovor – Model izgradnje BH države i Društva zajedničkih vrijednosti podrazumijeva:

1. Izgradnju Društva zajedničkih vrijednosti u kojem se harmoniziraju i efikasno upravljanju etničke, kulturne, religijske i druge identitetske različitosti respektujući ljudsko dostojanstvo u zajedničkom progresu.
2. Lociranje odgovornosti za socijalnu koheziju unutar struktura vlasti uz punu participaciju i konstruktivni pritisak svih društvenih aktera.
3. Kreiranje sistemskih mogućnosti za konsultacije i participaciju u odlučivanju svih grupa koje su brojčana manjina u različitim sredinama i nivoima društvenog organizovanja. To podrazumijeva i uspostavljanje monitoring struktura koje će podržavati socijalnu koheziju.
4. Usmjeravati obrazovni sistem da pored znanja i vještina potrebnih za život i rad bude u funkciji izgradnje i promocije Društva zajedničkih vrijednosti.
5. Iniciranje procesa i podrška kreiranju zajedničke vizije društva i države Bosne i Hercegovine, kao i Društva zajedničkih vrijednosti – BH 2030.

VKBI, HNV, SGV preuzimaju inicijativu za uključivanje akademske i poslovne zajednice, nevladinih organizacija, vjerskih zajednica, medija i odgovarajućih institucija vlasti na putu ka BH 2030.

  

Ovo je nova inicijacija i model za inoviranje bh društva, koja treba rezultirati zajedničkim napretkom, kako pojedinca, tako i svakog etnija u Bosni i Hercegovini.

Temeljni principi Novog Modela – BIH 2030 će u narednom periodu biti ponuđeni svim javnim akterima u bosansko-hercegovačkoj javnosti, OHR-u i ambasadorima PIC-a.

 

Predsjednik Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca Prof.dr. Nedžad Mulabegović, s.r.

Predsjednik Srpskog građanskog vijeća Miladin Vidaković, s.r.

Predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća Prof.dr. Marinsko Pejić, s.r.

 

---

 

Kategorija: Tribine i Projekti

Objavljeno: 30 April 2017

Tribina - „DRŽAVNA IMOVINA - RESURS ZA RAZVOJ BIH“

 

U ponedjeljak, 24. aprila 2017. godine u prostorijama Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca održana je tribina „DRŽAVNA IMOVINA - RESURS ZA RAZVOJ BIH“.

Uvodničar i moderator tribine bio je predsjednik Vijeća prof dr Nedžad Mulabegović.

Predavači na tribini bili su: Prof.dr. Haris Silajdžić, prof.dr. Sead Avdić, prof.dr. Mirsad Kikanović i Muharem Cero.

Tribina je imala za cilj aktualiziranje državne imovine kao resursa za razvoj Bosne i Hercegovine, kroz formiranje Fonda za ekonomski razvoj BiH.

Poznata je konvencija iz Montevidea iz 1933 koja propisuje da država mora imati:

• Stalno stanovništvo
• Definisanu teritoriju
• Vlast i
• Sposobnost da uspostavlja odnose sa drugim državama.

Iz prethodnog, svaka država ima svoju imovinu kao resurs za razvoj, u suprotnom država bez imovine postaje fikcija i nestaje sa geo-političke karte svijeta.

U tom smislu upućen je prijedlog Zakona o državnoj imovini u parlamentarnu proceduru decembra 2015., razmatran u 2016., i zloupotrebom „entitetskog glasanja“ vraćen na doradu u Vijeće ministara BiH.

Zakon je korigovan u Ministarstvu finansija i trezora i pored obaveze da ga vrati do decembra 2016. godine u parlamentarni život , to nije učinjeno, i dan danas je na „čekanju“.

Fokus Zakona je na uspostavi Fonda za razvoj BiH, čija vrijednost se procjenjuje između 50 i 100milijardi KM sredstava, koja su danas imobilizirana i nisu u funkciji razvoja ove zemlje.

Učesnici tribine bili su jedinstveni u ocjeni da je ovo strateški odgovor na poticaj razvoju BiH, da je imperativ da se formira Fond za razvoj BiH i zakonom registrira sva državna imovina na nivo Bosne i Hercegovine. Današnje stanje u BIH je nezavidno, državna imovina se i dalje bespravno prometuje, siromaši svakim danom, uz očite političke tendencije da se ona knjiži na entitete, što bi bio posljednji čin ka podjeli zemlje . Posebna dimenzija rasprave je imala i razvoj svijesti da je državna imovina vlasništvo građana ove zemlje, da je to resusrs za razvoj, koji će prije svega biti upotrijebljen za razvoj lokalnih komunalnih i gradskih zajednica .

Nakon izlaganja i diskusija, zaključeno je da VKBI poduzme slijedeće korake u realizaciji ovog dokumenta, kao strateškog političkog i ekonomskog odgovora na aktualno stanje u BiH danas:

• Da se podrži Zakon o korištenju i upravljanju sa imovinom u državnoj svojini sa fokusom na drzavnu imovinu kao resursom za razvoj BiH kroz formiranje Fonda za ekonomski razvoj naše zemlje;
• Da se u tom smislu traži prijem kod Visokog predstavnika u BiH, Nj.E Dr Valentina Incka i prezentiraju svi elementi i zahtijevi za razmatranje i usvajanje ovog Zakona i hitnog organizovanja Fonda za razvoj, uz prethodno knjiženje državne imovine na nivo BiH.
• Da se traži prijem kod Ambasadora EU u Sarajevu sa istim ciljevima
• Da se od državnih institucija zahtjeva da spriječe knjiženje državne imovine na entitete i niže administrativne nivoe
• Da se putem ovlaštenih predstavnika uputi apelacija Ustavnom sudu BiH sa ciljem da se pravno ponište sva prometovanja državnom imovinom koja su vršena u proteklom periodu što se posebno odnosi na Zakone o poljoprivrednom i šumskom zemljištu već donesena na nivou entiteta RS, .( „road mup“ procedure za davanje državne imovine je primjer dodjele zemljšta „Maršalke“ za potrebe izgradnje novog objekta Ambasade SAD gdje je Parlament na prijedlog VM-a odobrio dodjelu zemljišta, cijenu i uslove ugovora)
• Da se počne organizovano, sistemski i institucionalno knjiženje državne imovine pod kojom se smatra i vojna imovina na nivo Bosne i Hercegovine, čime se otvaraju vrata za NATO prijem BiH u punopravno članstvo ove vojne alijanse.

                                                                                                               Moderator skupa:

                                                                                                     Predsjednik VKBI-a Sarajevo

Kategorija: Bošnjački sabor

Objavljeno: 20 Januar 2017

Prvi Bošnjački sabor

                 U opkoljenom Sarajevu je 27. septembra 1993. godine je održan Svebošnjački sabor. Imao je samo jednu tačku dnevnog reda: razmatranje mirovnog plana i sagledavanja eventualnih poslijedica prihvatanja Ženevskog mirovnog sporazuma te konačno izjašnjavanje o njemu.

 

Prvi Bošnjački sabor održan u Sarajevu

 

Zasjedanju je prisustvovalo ukupno 377 sabornika te 80 poslanika iz okruga Tuzla, Doboj, Zenica, Visoko, Travnik, Mostar, Konjic, Bihać, Banja Luka, Zagreb i Goražde. Zasjedanjem je predsjedovao prof. dr. Enes Duraković koji je na uvodnom izlaganju predstavio i predsjednika inicijativnog odbora Aliju Isakovića, predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića, reisu-l-ulemu Mustafu ef. Cerića, prof. dr. Muhameda Filipovića, te ministra vanjskih poslova Republike Bosne i Hercegovine dr. Harisa Silajdžića. Na Saboru su prisustvovali i turski, iranski i američki ambasador, američki izaslanik, predstavnici islamskih, katoličkih i pravoslavnih vjerskih institucija itd.

U svom govoru, između ostalog, Alija Isaković je rekao: "U nekim normalnijim okolnostima bilo bi prirodno da ovakvu odluku donese svenarodni referendum, ali u nemogućnosti da to obavimo, osnovne naše institucije (Preporod, Vijeće Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca, Islamska zajednica i Merhamet) pokrenuli su sazivanje ovog Sabora sa željom da se o ovako krupnim odlukama govori na što je moguće široj osnovi, gdje bi bili zastupljeni predstavnici svih struktura našeg društva i po mogućnosti svih regija”.

Pristupilo se na detaljnu analizu uredbi Ženevskog mirovnog sporazuma. Uloženo je mnogo primjedbi na ovaj pravni akt koji je preživio veliki broj modifikacija, krpljenja i dotjeranja što je rezultiralo u njegovu pretjeranu opširnost i njegovu pravnu neoubličenost. Predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović je iznio svoje viđenje ove stvari.

Ovaj Sabor će u historiji muslimanskog naroda na području Bosni i Hercegovini biti zabilježen mjesto gdje su vraćen stari etnički nazivi - Bošnjak (za muškog pripadnika u jednini), Bošnjakinja (za ženskog pripadnika u jednini), Bošnjaci (za muške pripadnika naroda u množini i generalan naziv) i Bošnjakinje (za ženskog pripadnika naroda u množini).

Jedan od prisutnih novinara tog septembarskog dana zapisao je: "Noć u kojoj je zasjedao Sabor bila je presudna - zaspali smo kao Muslimani, probudili se kao Bošnjaci". Ovom Deklaracijom Sabor je okončao stoljetnu raspravu i nesporazume oko termina Musliman koji je muslimansko stanovništvo na tom širem području lišavao svih prava koje je posjedovala svaka etnička grupa kao što je pravo na svoju zemlju, neovisnost, jezik, kulturu itd.

Prof. dr. Muhamed Filipović se upitao: "Ko smo mi Bošnjaci? Mi Bošnjaci smo onaj dio našeg prvobitnog bosanskoga naroda koji kontinuira svojstvo narodnoga bića ove zemlje, ostvaruje unutar toga bića historijski smisao i sadržaj ove zemlje i nosi njeno historijsko i državno pravo. Mi smo, dakle, nasljednici onoga što je Bosna kao zemlja, kao država i kao historijski subjekt bila i jeste. To naše svojstvo nikoga ne isključuje iz sudjelovanja u tom naslijeđu i njegovoj perpetuaciji, ali neće da bude žrtva parcijalnih odluka dijelova prvobitnog bošnjačkog naroda da se identificira i veže za narodnosnu ideju, interese i državno pravo nekih drugih država i naroda".

Sabor je donio i jednu bitnu odredbu:

• "Da bi produžili i produbili posao potvrđivanja vlastitog narodnog bića, njegovog mjesta i zadaće u našoj zemlji i u svijetu u kojem živimo, način rada i stukture njegovih institucija, kao i pogleda na budućnost našeg naroda i svih ljudi koji žive u našoj domovini, odlučujemo da Bošnjački sabor i u buduće radi kao mjesto okupljanja svih Bošnjaka na kojem će se u slobodi mišljenja, poštovanju različitih uvjerenja i uz maksimalnu kompetenciju i odgovornost razmatrati sva najvažnija pitanja života bošnjačkog naroda i naše države i utvrđivati pravci naše nacionalne akcije".

Ono što je donio ovaj Sabor je svakako predstavljalo temelj kasnijeg položaja Bošnjaka i njihova odrednica i put djelovanja u post-daytonskoj Bosni i Hercegovini.

Drugi Bošnjački sabor

             Drugi Bošnjački sabor je historijski bio podjednako bitan za Bošnjake kao i prethodni. Održan je u Sarajevu 18. jula 1994. godine. Sazvan je istog dana, nekoliko sati prije zasjedanja Skupštine Republike Bosne i Hercegovine. Inicijativu za ovaj Sabor je pokrenuo dr. Abdulah Konjicija radi u tim danima aktuelnim prijedlogom Kontakt-grupe za rješavanje problema u bivšoj Jugoslaviji o novom teritorijalnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine.

Tribina bosansko-muslimanskih intelektualaca, čiji je član bio i dr. Konjicija, odmah je poslala pismo sa zahtjevom za sazivanja novog Sabora prof. dr. Enesu Durakoviću, kao predsjedavajućem Prvog Bošnjačkog sabora. U pismu su se inicijatori pozivali na odredbu koja je donesena na Saboru u septembru prošle godine.

Odmah je ustanovljeno da se prijedlog Kontakt-grupe kosi sa svim načelima i odredbama utvrđenim na Bošnjačkom saboru tj. da teritorijalna cjelovitost i oblik granica Bosne i Hercegovine čuvanih kroz vijekove mora ostati isti. Opasnost od takvog razvoja događaja, navela je bošnjačku elitu na novo veliko okupljanje.

"Imamo li dovoljno vremena da odbijemo i ovaj prijedlog? Imamo li dovoljno ljudskih života kojima ćemo platiti to odbijanje? Drugi bošnjački sabor sazvan je da odgovori na ovo pitanje. Sabor je mogući oblik suženog referenduma. Predstavnici svih slojeva bošnjačkog društva, predstavnici svih regija naše zemlje, predstavnici svih nacionalnih i državnih institucija. Dakle, nešto šire i kompetentnije tijelo od Skupštine, kada je u pitanju prosuđivanje interesa bošnjačkog naroda. Nema u tome nikakvih nipodaštavanja izabranih skupštinskih poslanika iz redova našega naroda. I oni su među pokretačima ovog Sabora".

(Alija Isaković, "Oslobođenje", 18. juli)

Na Drugom Bošnjačkom saboru je pristustvovalo 355 sabornika, od kojih je za mirovni prijedlog Kontakt-grupe bilo 303 sabornika ili 85%, 46 ili 13% protiv a 6 listića je bilo nevažećih. Predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović u pokušaju da riješi ovu dilemu, u obraćanju prisutnim je istakao da je rat njihova, a mir naša šansa: "Hoćemo li znati iskoristiti prednosti koje nam donosi mir? Naša borba za integraciju Bosne i Hercegovine će u velikoj mjeri zavisiti od nas, šta možemo. Hoćemo li ili možemo li od dijela Bosne, koji kontrolišemo, napraviti savremenu, demokratsku i slobodnu zemlju. Da li ćemo znati da to učinimo?"

Ovo je značilo da je mirovni prijedlog prihvaćen na Saboru, ali i nešto kasnije na Skupštini Republike Bosne i Hercegovine. Međutim, ovo nije zaustavilo ratna dešavanja jer su ovo prihvatile bošnjačka strana i strana bosanskih Hrvata, dok su srpski agresori ostali protiv.

Kasnijih dana je javnost sačinila analizu odluka Sabora i državne Skupštine. Postavljano je pitanje: šta bi se dogodilo da ponuđeni mirovni paketi nisu prihvaćeni? Stav većine je bio da bi stanje u svakom slučaju ostalo isto, jer su Bošnjaci mnogo manje odlučivali od srpskih agresora. Ipak je bilo krucijalno u zadržavanju podrške većine svjetske javnosti na bošnjačku stranu.

Poslijeratne aktivnosti

               Daytonskim mirovnim sporazumom i službeno je potvrđeno ime Bošnjak (Bošnjaci) kao etnička skupina i jedan od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Atif Purivatra je sredinom 1996. godine u dnevne novine iznio ideju o sazivanju Trećeg Bošnjačkog sabora na kome se trebalo raspravljati o budućnosti Bošnjaka i njihovom statusu u Bosni i Hercegovini i u inostranstvu. Međutim, naredni Sabor nije održan poslije rata.

Rad Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca je u nedostatku političke podrške uglavnom baziran na stalno podsjećanje građana o historijskim činjenicama, pomaganju projekata vezanih za to, održavanje javnih tribina, dijalog sa predstavnicima domaćih i stranih vlasti, predstavljanje književnih djela itd.

U okviru vijeća dijeluju i neke fondacije poput Fondacija Adila Zulfikarpašića i Fondacija Muhsin Rizvić.