- Autor Shon Fol (SU)
Održana 18. sjednica Upravnog odbora Vijeća, 28. marta 2019. godine
U prostorijama Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca u Sarajevu, 28. marta 2019. godine, održana je 18. sjednica Upravnog odbora Vijeća pod predsjedavanjem prof.dr. Envera Imamovića.
Na sjednici je Upravni odbor donio Pravila o uredima, podružnicama i predstavništvima Vijeća, koja su usaglašena sa odredbama novog Statuta Vijeća. Upravni odbor donio je i Finansijski plan poslovanja Vijeća za 2019. godinu.
Upravni odbor razmatrao je anketne listove članova Vijeća o angažmanu članova Vijeća u savjetima Vijeća, uz zaključak da predsjednik Upravnog odbora profesor Imamović obavi razgovore sa članovima, u cilju predlaganja predsjedavajućih savjeta, kako bi Upravni odbor na slijedećoj sjednici donio odluke o imenovanju određenih savjeta Vijeća.
Na 18. sjednici Upravni odbor donio je odluku o prijemu u članstvo Vijeća:
- Hadžijusufović Haris, dipl.pravnik iz Sarajeva;
- Išerić Harun, dr.sci /pravne nauke/ iz Sarajeva;
- Cero Amer, dipl.pravnik iz Konjica;
- Muhibić Himzo, profesor sociologije iz Konjica;
- Mulaosmanović Edita , profesor bosanskog jezika i književnosti iz Mostara;
- Marić Irma, dr. sci. /humanističke nauke/ iz Mostara;
- Rizvanović Edin, dr. sci. /pravne nauke/ iz Mostara
Generalni sekretar upoznao je Upravni odbor o učešću delegacije Vijeća na 4. sjednici Ureda za koordinaciju bošnjačkih vijeća koja će se održati 29. i 30. marta u Zagrebu, kao i o javnoj tribini u Bihaću koju organizira RO VKBI Bosanske Krajine u Bihaću 30. marta u 19,oo sati.
Delegaciju Vijeće čine prof.dr. Hasan Muratović, Edhem Bičakčić i mr.sci. Emir Zlatar
- Autor Shon Fol (SU)
Održana javna tribina „O jeziku sefardskih jevreja“
U prostorijama Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca 26. marta 2019. godine održana je javna tribina „O jeziku sefardskih jevreja“, čiji je uvodničar prof. David Kamhi, penzionirani profesor Sarajevskog univerziteta.
Generalni sekretar Vijeća mr.sci. Emir Zlatar, u svojstvu uvodničara tribine, istakao je da je jezik sefardskih jevreja unikatna višestoljetna kulturna baština Bosne i Hercegovine, koju želimo otgrnuti od zaborava. Jezik naših bosanskih jevreja Sefarda jedan je od pečata multikulturalnosti bosanske povijesti, koji je nažalost na putu nestanka. Bošnjaci imaju povijesnu obavezu promovirati ovu baštinu, posebno u današnjim svjetskim geo-strateškim političkim odnosima, kojima dominiraju negativni stereotipi anti islamizma i anti semitizma.
Direktor Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu prof.dr. Alen Kalajdžija istakao je da se radi o jeziku koji predstavlja raritet u svjetskim okvirima, i ponudio resurse Instituta u kontekstu izrade video zapisa sa prof. Kamhijem, u cilju očuvanja činjenica i zapisa o jeziku sefardskih jevreja u Bosni.
Profesor David Kamhi u svom izlaganju istakao je:
„Nesumnjiva je činjenica u jezičkom ali i u socijalnom smislu, da španski jezik Jevreji nisu odmah prihvatili po dolasku na Iberijsko poluostrvo sa Arapima u 7.om i 8.om vijeku. Semiti – Jevreji i Arapi su dugo zadržali svoje jezike (hebrejski i arapski). U 11.om i 12.om vijeku počinje stvarni proces asimilacije sa španskim jezikom, a vrhunac toga se dešavao u 13.om, 14.om pa i početkom 15.og vijeka. Tada se formiranje španskog jezika polako završava, ali neke jezičke promjene se i dalje nastavljaju. Kao što je poznato, Sefardi su, nakon izgona, bez obzira na dijalektne razlike, sačuvali tadašnji govorni predklasični španski jezik.
Sefardi su relativno brzo, nakon izgona, došli iz Španije u Sarajevo, ali ne direktno kao u luke Otomanske imperije (Carigrad i Solun). Postoje podaci da su se u Sarajevu pojavili već prije 1520. a po nekima tek kasnije, što u biti nije toliko važno. Mnogo je važnije da su s jezikom donijeli i ogromnu kulturnu baštinu, koja se formirala tokom vijekova. Ta kultura je, osim jevrejske dimenzije, bila dio trikulture (jevrejsko-arapsko-kršćanske) od 13.og pa do 16.og vijeka (El siglo del oro)-„zlatni vijek“. Jezik koji je pripadao toj kulturi su Sefardi obogatili riječima naroda drugih kultura zemalja u koje su dolazili. Među filolozima koji se bave španskim i jezicima koji vuku korijene iz njega, u regionu i svijetu, vlada prilična zbrka oko naziva jezika sefardskih Jevreja. Znamo da u tom smislu postoji nekoliko imena ili varijanti istih; džiđo, džudio, žudio, džudezmo, espanol, španol, judeo-espanol, džudeo-espanjol, ladino te haketija (hakitija). Španjol, žudio, džudio ili džiđo (đigio) su nazivi koji su koristili bosanski Sefardi. Ovi termini su se kod nas u Bosni, poistovjećivali sa pridjevom „jevrejski“.“
Danas, nakon gotovo 500 godišnjeg prisustva Sefarda u Bosni, tek u dvije porodice u Sarajevu se govori sefardskim jezikom. U svakom slučaju svaka katedra španskog jezika u regionu , a pogotovo u Sarajevu, trebala bi da izučava jezik sefardskih Jevreja, pošto je kultura bosanskih Sefarada integralni dio kulture i baštine, ne samo naroda Bosne i Hercegovine, nego i mnogo šire.
Kompletno izlaganje prof. Kamhija možete pogledati u nastavku.
(KLIKNITE NASLOV)
- Autor Shon Fol (SU)
Mostar -- Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) Regionalni odbor Hercegovina organizovao je u srijedu uveče u Centru za kulturu Mostar javnu tribinu o ulozi "Hrvatske zajednice Herceg-Bosne" u razbijanju BiH, te političkim i vojnim zbivanjima u Mostaru od 1992. do 1995. godine.
O prvoj temi govorio je naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, dr. Amir Kliko, dok je o Mostaru govorila dr. Zilha Mastalić Košuta, takođe naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava sarajevskog Univerziteta.
U izjavi novinarima, dr. Kliko je naveo kako je "Herceg-Bosna" nastala sa namjerom da otežava stanje u BiH. "Ona nije spontan projekat, ona nije slučajnost, nego je planirana, napravljena, sa ciljem, prvo destrukcije, a potom cijepanja dijela teritorije Bosne i Hercegovine i njegovog priključenja Republici Hrvatskoj", kazao je Kliko.
On je ustvrdio kako je sve to vidljivo iz izjava prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, među kojima su i stenogrami, objavljeni u Hrvatskoj prije desetak godina, iz kojih se jasno vidi da je Tuđman želio granice Banovine Hrvatske.
"Osim toga, izjave, naročito Darija Kordića iz Srednje Bosne, Mate Bobana i svih ostalih, koji nisu toliko ni krili da je cilj hrvatske politike u BiH izlazak na granice Banovine Hrvatske iz 1939. godine, odnosno to automatski znači pripajanje dijelova Bosne i Hercegovine Hrvatskoj", ustvrdio je Kliko.
Dr. Zilha Mastalić Košuta osvrnula se hronološki na zbivanja od 1992. do 1995. godine u Mostaru, podsjetivši na okolnosti uoči samog izbijanja rata, te potom na stradanje grada u periodu agresije, uključujući i na vojni puč kojeg je HVO izveo u Mostaru, negelano preuzevši i vojnu i civilnu vlast.
Navela je i podatke prema kojima je u periodu od 1992. do 1995. godine dramatično izmijenjena demografska slika Mostara, podsjetivši i na izjave nekih hrvatskih zvaničnika iz tog perioda, koji su se hvalili kako je tada u zapadnom dijelu grada ostalo svega 10 posto bošnjačkog stanovništva.
Navela je i niz historijskih činjenica u vezi sa potpisivanjem Washingtonskog sporazuma u martu 1994. godine i uspostavljanjem mira, pri čemu je istakla da to bio "prisilni mir", a ne pravi mir, kakav je trebao biti.
"Herceg-Bosna i dalje postoji i samim tim, to je sve remetilo svaki pokušaj zajedništva i povratka. Opstrukcije su vidljive što se tiče svih dogovora, pravila uputstava, koji nalažu čelnici EU", naglasila je Mastalić Košuta, podsjetivši i kako je, na primjer, uspostava zajedničke policije išla veoma otežano, a nerijetko su bile i mlake reakcije međunarodne zajednice.
"Sada se sprovodi jedna druga politika, znači, ista politika, ali drugim sredstvima, kroz jezik, obrazovanje, kristijanizaciju, pokušaj uvođenja kune itd.", kazala je uz ostalo, govoreći o tom periodu, dr. Mastalić Košuta.
(StarMo)
- Autor Shon Fol (SU)
Saopćenje za javnost
Pravosnažna presuda Radovanu Karadžiću je prilika Srbiji i entitetu Republika Srpska za resetovanje pogrešnih politika u Bosni i Hercegovini
Pravosnažna presuda Radovanu Karadžiću, koji je suđen i kao prvi predsjednik Republike Srpske, jeste prilika Srbiji i političkom establišmentu entiteta Republike Srspke da izvrše reviziju pogrešnih (zločinačkih) politika u proteklim desetljećima spram Bosne i Hercegovine.
Današnjom presudom otvara se istorijska prilika politici Beograda i Banja Luke da se konačno suoče sa činjenicom da je Republika Srpska, koja je kao Srpska Republika Bosna i Hercegovina, nesutavno ustanovljena 9. januara 1992. godine, nastala na zločinima i genocidu, te da je neophodno napraviti distancu takve RS od one koja je uspostavljena Deytonskim minirovnim sporazumom 1995. godine.
Ovo jeste izazov sa srbijansku politiku, jer je presudom dokazano i učešće Srbije u počinjenim zločinima u BiH, a svakako i za političke predstavnike Srba u BiH, da se okrenu procesima integracije bosansko-hercegovačkog društva i Države i prihvate činjenicu UN suda ICTY.
Potrebno je da vlasti Republike Srpske, čim prije, donesu odluku o promjeni imena svih javnih ustanova, ulica, trgova i drugih javnih mjesta kojima je dat naziv po pravosnažno osuđenom zločincu Radovanu Karadžiću.
Svako daljnje branjenje „prvog predsjednika Republike Srpske“ i negiranje presude od strane aktuelnih političkih predstavnika RS, dodatno će otežavati integrativne procese i pomirenje u Bosni i Hercegovini. A presuda i činjenice se nikako ne mogu promijeniti ni izmjeniti.
Ostaje za buduću analizu zašto Karadžić nije osuđen i po prvoj tačci za genocid u sedam općina u BiH tokom 1992. godine, gdje je ustanovljeno i dokazano da su zločini imali elemente najtežeg oblika zločina protiv čovječnosti - genocida, ali da nije blo „dovoljno“ dokaza.
Pravosnažna presuda doživotne robije Karadžiću, sada je sasvim jasno, imaće presudnu i značajnu ulogu u budućim društveno političkim procesima ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u susjednoj Srbiji, kao i u budućim procesima euro-atlanskih integracija, kojima teže sve zemlje regiona.
Sarajevo, 20.03.2019. godine
Stranica 4 od 33